Islam i sekularizam u Francuskoj: Da li je Macron u pravu?

Francuskog srednjoškolskog profesora koji je svom razredu pokazivao karikature poslanika Muhammeda obezglavio je 16. oktobra 18-godišnji muslimanski izbjeglica u, kako ga je francuski predsjednik Emmanuel Macron okarakterisao kao „islamistički teroristički napad“.

Ubistvo je najnoviji teži napad nekog muslimanskog ekstremista u Francuskoj, koji se dogodio nakon masakra u časopisu Charlie Hebdo 2015. i napada kamionom u Nici 2016. godine. Također desilo se dvije sedmice nakon što je Macron održao kontroverzni govor definirajući islam kao „religiju koja je danas u krizi širom svijeta“.

Francuska, koja je kolonizovala mnoge teritorije s većinskim muslimanskim stanovništvom u Africi i u Levantu tokom 19. i 20. stoljeća, kao što su Alžir i Mali, ima najveću muslimansku manjinu u zapadnoj Evropi – 6 miliona ljudi ili 9% svog stanovništva.

Macronov govor 2. oktobra iznio je zakonodavni prijedlog za borbu protiv „islamističkog separatizma“. Ako bude usvojen u Parlamentu, u osnovi bi zabranio školovanje od kuće (homeschooling) djece uzrasta od 3 godine i više i spriječio imame obrazovane u inostranstvu da vode francuske džamije. Cilj je, rekao je predsednik, „izgradnja islama u Francuskoj koji može biti kompatibilan sa prosvjetiteljstvom.“

Macronova analiza jednostavno pruža zaključak da je islam nekako u suprotnosti s modernim zapadnim društvom. Ali moje istraživanje državnog sekularizma i religije pokazuje da je stvarnost mnogo složenija.

Francuski naspram američkog sekularizma

Francuski sekularizam, koji prihvataju i progresivna ljevica i islamofobična desnica, prevazilazi američki demokratski koncept razdvajanja religije i države. Nazvan „laicite“, u osnovi isključuje vjerske simbole iz javnih institucija. Francuska je zabranila marame muslimanskim ženama u školama i posvuda zabranila vjersko pokrivnje lica (burka, nikab, op. prev.). U Sjedinjenim Državama ne postoje takve zabrane.

Iako i Amerika i Francuska vode trajne rasprave o „islamskom fundamentalizmu“ i „muslimanskim teroristima“ i stavovi koji se mogu definirati kao islamofobični imaju određenu narodnu podršku, američka demokratija generalno pruža bolje mogućnosti za integraciju različitih vjerskih grupa.

U Francuskoj Ustav definiše državu samo kao sekularnu, ne ocrtavajući granice tog sekularizma. U Sjedinjenim Državama, Prvi amandman ograničava uplitanje sekularne države u religiju, rekavši da vlada ne može niti uspostaviti religiju niti zabraniti njeno slobodno ispovijedanje.

Za SAD-e bi bilo teško da najavi, kao što je to učinio Macron, projekat koji sponzorira država „formiranja jedne vrste prosvetiteljskog islama“

Zapravo, 11 godina prije nego što je Macron izrazio svoje provokativno gledište, američki predsjednik Barack Obama održao je poznati govor o islamu u Egiptu 2009. godine, pokušavajući da resetuje odnos između Amerike i muslimanskog svijeta.

Naglašavajući doprinos muslimana američkom društvu, Obama je rekao: „Važno je da zapadne zemlje izbjegavaju uznemiravati muslimanske građane da se bave religijom onako kako to muslimani smatraju prikladnim – na primjer, diktirajući odjeću koju muslimanka treba da nosi.

Obamin govor odražavao je idealizovani „američki lonac“, mjesto gdje su razdvojeni identiteti poput muslimansko-američkog uobičajeni. Francuski sekularizam ne vidi linije razdvajanja identiteta – samo francuski ili nefrancuski.

Islam i sekularna država

Neki u Francuskoj također smatraju taj kruti sekularizam nejednakim izazovima multikulturalizma i migracija. Na primjer, ugledni naučnik Jean Bauberot brani „pluralistički sekularizam“ – onaj koji toleriše određene vjerske simbole u ​​javnim institucijama.

Francuska je u stvari napravila mnogo izuzetaka za katolike. Vlada izdvaja značajna javna sredstva privatnim katoličkim školama, koje obrazuju oko četvrtine svih K-12 učenika, a 6 od 11 zvaničnih praznika u Francuskoj su katolički praznici.

Prečesto, laicizam se pretvara u nespremnost da se udovolji vjerskim zahtjevima muslimana.

2015. godine, Muslimanska advokatska organizacija tužila je općinske vlasti u francuskoj regiji Burgundija zbog odbijanja da ponudi alternativu svinjetini u kafeterijama javnih škola. Sud je primorao grad da preokrene svoju politiku, ali ne zato što je prekršio vjersku slobodu. Sud je utvrdio da je meni prekršio prava djece.

Francusko temeljno opredjeljenje prema zakonu, također, predviđa značajnu društvenu raspravu o rasnoj diskriminaciji; njen popis stanovništva ne prikuplja čak ni podatke o rasi. Iako se najveća francuska manjina uglavnom sastoji od bijelih muslimanskih imigranata iz bivših kolonija u Africi i njihovih potomaka, Macronov govor se samo površnu dotaknuo francuskog kolonijalizma.

Blasfemija

Međutim, pronalazim istinu u Macronovom govoru. Ali „kriza“ s kojom se suočava islam leži u historijskim i političkim promašajima muslimanskog svijeta, a ne u samoj vjeri.

Kao što dokumentuje moja knjiga iz 2019. godine Islam, autoritarnost i nerazvijenost, mnoge muslimanske zemlje poput Egipta, Irana i Saudijske Arabije imaju dugotrajne autoritarne režime i hroničnu nerazvijenost. U 32 od 49 država s većinskim muslimanskom populacijom, zakoni o blasfemiji kažnjavaju ljude koji svetogrdno govore o svetim stvarima; u šest zemalja blasfemija je glavni prestup.

Ovi zakoni, koji blokiraju slobodu izražavanja, ukorijenjeni su više u interesima konzervativnog sveštenstva i autoritarnih vladara nego u islamskoj vjeri, pokazuje moje istraživanje. Oni zapravo proturječe nekolicini kur’anskih stihova (ajeta) koji pozivaju muslimane da ne prisiljavaju i ne odmažu protiv ljudi drugih vjera.

Ipak, u zapadnim zemljama u kojima su muslimani manjina, ekstremisti povremeno preuzimaju na sebe da kazne one koji se, po njihovom mišljenju, izruguju poslaniku Muhammedu. To je izazvalo globalne kontroverze oko crtanih filmova i filmova. Ponekad je u Francuskoj i drugdje dolazilo do neprihvatljivog ishoda: ubistva.

Takva ubistva, bilo da ih je počinila država ili pojedinci, tragična su. Ali da bi se oni postavili kao čisto vjerski problem, ignorišu se socioekonomsko i političko porijeklo zakona o islamskoj blasfemiji i antidemokratske kulturne posljedice autoritarnosti u mnogim muslimanskim zemljama.

Također, previđa se teška realnost da je socijalno otuđenje osnovni faktor u radikalizaciji nekih mladih muslimana na Zapadu.

Višestruki sekularizmi, višestruki islami

Macronov govor napravio je neke geste ka većoj inkluziji. „Želim da Francuska postane zemlja u kojoj možemo podučavati misli Averreosa i Ibn Halduna“, rekao je, pozivajući se na dva ugledna muslimanska mislioca 12. i 14. stoljeća, i zamislio „zemlju koja se ističe u proučavanju muslimanskih civilizacija.“

Ta množina u „civilizacijama“ je značajna. Priznaje da islam nije monolitan. Nije ni francuski sekularizam. Oba su složeni sistemi s različitim tumačenjima.

Zapravo, Macron ne treba da „gradi islam u Francuskoj koji može biti kompatibilan s prosvetiteljstvom“, jer to već postoji. Drugo je pitanje da li se francuski sekularizam može prilagoditi islamu.

Piše: Ahmet T. Kuru (The Conversation)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović (Dialogos)

Povezani članci

Back to top button