Islamski lideri nijemi su na kineske zatočeničke logore za muslimane

Zatočenički logori s do milion zatvorenika. Prazni kvartovi. Učenici, muzičari, sportisti i miroljubivi profesori zatvoreni su. Masivna high-tech špijunska država koja prati i ocjenjuje svaki pokret. Budućnost više od 10 miliona Ujgura, članova muslimanske manjine turskog govornog područja, djeluje zastrašujuće.

Budući da su kineske vlasti nastavile s brutalnim ugnjetavanjem u Xinjiangu, sjeverozapadnoj pokrajini Kine koja je dom Ujgurima, islam je bio jedan od glavnih ciljeva. Velike džamije u glavnim gradovima Kashgar i Urumqi sada su prazne. Rečeno je da zatočenike u logorima prisiljavaju da napuste vjeru u Boga i prihvate Kinesku komunističku partiju. Molitve, vjerski odgoj i post ramazana su ograničeni ili zabranjeni. Čak i u ostatku Kine, natpisi na arapskom jeziku se uklanjaju s javnih zgrada, a vlast prešutno potiče islamofobiju.

No, usred kampanje i pogroma nad  njihovom sabraćom, muslimanske vođe i zajednice širom svijeta su nijeme. Dok sudbina Palestinaca potiče bijes i otpor u cijelom islamskom svijetu, a milioni su ustali da bi osudili progon Rohinja, nije bilo ni glasa o Ujgurima. Nijedan državnik bilo koje muslimanske zemlje nije uputio javni protest i izrazio podršku tokom ove decenije. Političari i mnoge vjerske vođe koji tvrde da govore u ime vjere šute pred licem kineske političke i ekonomske moći.

“Jedna od naših primarnih prepreka bila je definitivno nedostatak pažnje od većinski muslimanskih zemalja”, rekao je Peter Irwin, rukovodilac projekta na Svjetskom ujgurskom kongresu. Ovo nije iz neznanja. “To je vrlo dobro dokumentovano”, izjavio je Omer Kanat, direktor Ujgurskog projekta za ljudska prava. “Vlade zemalja s muslimanskom većinom znaju što se događa u Istočnom Turkestanu”, kazao je, koristeći se ujgurskim izrazom za tu pokrajinu.

Mnoge muslimanske vlade su ojačale svoj odnos s Kinom ili su se čak sklonile s puta odobravajući kineski pogrom. Prošlog je ljeta Egipat deportovao nekoliko etničkih Ujgura nazad u Kinu, gdje ih je čekao zatvor i, potencijalno, smrt, što je prošlo neopaženo. Slične poteze načinili su Malezija i Pakistan 2011. godine.

Ovo je u velikom kontrastu prema tome kako ove zemlje reaguju na vijesti o predrasudama protiv muslimana od strane Zapada ili, osobito, Izraela. Događaji u Gazi izazvali su proteste diljem islamskog svijeta, ne samo na Bliskom Istoku, već i u udaljenijom Bangladešu i Indoneziji. Da su Egipat ili Malezija deportovali Palestince u izraelske zatvore, vjerovatno bi bili gnjevni. No, brutalni i izričito antireligijski pogrom Ujgura ne izaziva nikakav odgovor, iako se kampanja proširila ujgurskom dijasporom širom svijeta.

Dio odgovora leži u činjenici da novac govori (money talks). Kina je postala ključni trgovinski partner svake muslimanski većinske nacije. Mnogi su članovi kineske investicione banke  Asian Infrastructure Investment Bank  ili učestvuju u kineskoj Belt and Road Initiative. U Južnoj Aziji to znači infrastrukturno ulaganje. U jugoistočnoj Aziji, Kina je ključno tržište za robu kao što je palmino ulje i ugljen. Bliski istok profitira zbog kineske pozicije kao najvećeg svjetskog uvoznika nafte i njezinog naglog povećanja korištenja prirodnog plina.

“Mnoge države na Bliskom istoku postaju ekonomski ovisnije o Kini”, rekao je Simone van Nieuwenhuizen, stručnjak za kinesko-bliskoistočne odnose na Univerzitetu u Sydneyu. “Kineska geoekonomska strategija rezultirala je političkim utjecajem”.

“Ne mislim da postoji izravni strah od osvete ili straha od pritiska”, rekao je Dawn Murphy, stručnjak za kinesko-bliskoistočne odnose na Princeton univerzitetu. “Mislim da elita ovih različitih zemalja vaga svoje interese i donosi odluku da je važnije nastaviti s pozitivnim odnosima s Kinom, nego potezati pitanja ljudskih prava”.

Xinjiangski neposredni susjedi, poput Pakistana, Afganistana i Kazahstana, suočavaju se s posebno teškom situacijom. Pogromi su zahvatili i neke njihove vlastite građane ili njihove familije. No, zbog bliskih ekonomskih i geopolitičkih veza s Kinom, ove zemlje su ostale nijeme na to. Pakistan vidi Kinu kao glavnu polugu protiv Indije, a njihov odnos, koji se ponekad naziva i “željezni bratstvo”, traje već decenijama.

Ali postoje suptilniji razlozi zbog kojih Ujgure ignoriraju. Oni su na rubu muslimanskog svijeta, za razliku od palestinskog sukoba, koji je izravno povezan sa sudbinom jednog od najsvetijih islamskih gradova – Jeruzalemom. Kina zauzima malo mjesta u kulturnoj baštini islama, za razliku od prožetog odnosa muslimana s idejom židovske države. Iako  kineski utjecaj na Bliskom Istoku raste, to neće umanjiti prisutnost SAD-a ili Izraela.

Kineski uspjeh u sprječavanju pristupa Xinjiangu je drugi razlog. Redovita doza videozapisa koji prikazuju palestinsku patnju svakodnevna je na YouTubeu. Intervjui s uplakanim Rohinjama na Al Jazeeri i drugim svjetskim medijima. Palestinski predstavnici i zagovornici govore i pišu u medijima. No, svega nekoliko slika izlazi iz Xinjianga zbog ograničenja pristupa medijima i masivnog aparata državne cenzure. To znači da svijet vidi nešto više od zamućenog satelitskog snimka zatvoreničkih logora. Čak i Ujguri koji su pobjegli nerijetko se jedino anonimno oglašavaju, zbog mogućnosti da će kineska obavještajna služba izvršiti odmazdu nad njihovim familijama koje su ostale u Kini.

Također, mnogo je teže potaknuti osjećaje o novim slučajevima, za razliku od starih, ustaljenih. Za vođe koji više brinu o vlastitoj popularnosti nego o ljudskim pravima, to je jednostavna jednadžba. “Ljudi su skloni više pažnje posvetiti ovakvoj vrsti problema”, rekao je Ahmad Farouk Musa, direktor malezijske nevladine organizacije Islamic Renaissance Front. “Dobit ćete na popularnost ako pokažete da ste anticionista i ako se borite za Palestince, u usporedbi s Rohinjama ili Ujgurima.”

Međutim, postoje dva mjesta gdje postoji nada za vodstvo. Jedna je jugoistočna Azija, Indonezija i Malezija, dvije od nekoliko islamskih demokratskih zemalja u svijetu. Obje imaju relativno slobodne medije, imaju aktivno građansko društvo i, što je najvažnije, geografski su bliske Kini, dajući divovskoj zemlji više prisutnosti u lokalnoj javnoj svijesti. Antikineska osjećanja su snažna kod oba naroda, posebno u Indoneziji.

Malezija je oprezna nakon nedavnih historijskih izbora. Kina je bila ključna tema u kampanji, zbog svoje povezanosti s velikim skandalom, multimilijarda-dolara 1MDB skandal. Nova vlada zauzela je oštar stav prema Kini, s novim ministrom financija Lim Guanom Engom, obećavajući da će razmotriti sve kineske trgovinske sporazume s državom i obustaviti nekoliko postojećih projekata.

“Kinezi su bili vrlo utjecajni u davanju zajmova [bivšem premijeru] Najibu [Razaku] kako bi se održao na vlasti, pa su se osjećali primoranim da prihvate što god Kinezi od njih traže”, rekao je Musa. “Nadam se da je nova vlada promijenila njihovu politiku i da će postati osjetljivija prema ovom pitanju i ljudskim pravima”.

Prvi test toga dogodit će se uskoro, budući da kineska vlada od Malezije zahtijeva deportaciju 11 maloljetnih ujgurskih azilanata. Nova vlada, na čelu s premijerom Mahathirom Mohamadom, možda neće biti poslušna pred zahtjevima Kine kao što je bio slučaj s prethodnom.

Drugo mjesto koje treba sagledati je Turska, koja ima snažnu kulturološku povezanost s Ujgurima, koji govore turski i koja je dom za najveću zajednicu Ujgara u egzilu. U 2009 godini, kada su izbile pobune u Urumqiju, samo se vođa Turske, Recep Tayyip Erdogan, oglasio. U Turskoj su, također, viđeni jedini protesti protiv kineskih represija nad Ujgurima, krajem 2015. godine.

“Turska je jedina značajna zemlja čije je rukovodstvo, kao i javnost, veoma svjesna pogroma Ujgura u Istočnom Turkestanu”, rekao je Alip Erkin, ujgurski aktivista koji trenutno živi u inostranstvu.

Ali rastući autoritarizam u Turskoj vodi ka tome da gledaju na Kinu kao mogućeg saveznika protiv Zapada. Otkako je tadašnji ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu posjetio Kinu prošle godine i rekao da će njegova zemlja eliminisati “antikineske medijske izvještaje”, manje je pažnje posvećeno ujgururskom problemu, čak i na ulicama. Ipak, mnogi Ujguri gaje nadu.

“Mnogi Ujguri misle da Turska može biti posljednji spasitelj Ujgura, kada dođe vrijeme za to”, rekao je Erkin.

Tragovi nade za ujgurske nedaće postoje, ali su male i lokalizovane. Kineski utjecaj raste, a većinski muslimanske zemlje postaju sve ovisnije o njenoj ekonomskoj moći – ranije ovog mjeseca, arapskim državama obećano je 23 milijarde dolara zajmova. Šanse za jedinstven muslimanski odgovor zbog kršenja ljudskih prava Ujgura postaju sve manje i manje.

Piše: Nithin Cosa (Foreign Policy, 24. juli 2018)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović