Janos Asboth: Bosanska žena je pristojna i vjerna, naročito muslimanka

Bosanska žena, bez obzira kojoj konfesiji pripada, je pristojna i vjerna. Blud je ovdje rijetkost. Posebo je pristojna i vjerna žena muslimanka. O tome piše i jedna evropska novinarka u sarajevskim novinama, koja se s njima često sretala i tako dobila mogućnost da se u to uvjeri. Novinarka ne može naći adekvatne riječi kojima bi pohvalila skladnost muslimanskog bračnog života.
Ona nije mišljenja da je udata muslimanka tek ponižena sluga, kako se misli u Evropi. Naprotiv, smatra da ključ sreće leži u činjenici da se svaka muslimanka udala za onog koji joj se dopao i kojeg je sama izabrala da mu bude uzorna supruga i majka njegovoj djeci. Zato je ovdje nevjera nešto toliko rijetko da postaje nevjerovatno. Ukoliko se ipak desi, nevjera stvori veliku uzbunu u životima obje familije i potpuno poremeti njihov mirni život, koji provode u poštovanju običaja. Porodica nevjerne žene biva toliko povrijeđena, da je se zauvijek odrekne. U takvim slučajevima nema popuštanja i zaborava, kako je to u Evropi.
Ovdje je žena vjerna supruga, požrtvovana majka, štedljiva domaćica. Ono što stranac na njoj ne može hvaliti, hvali njen muž. Bosanka ništa drugo ne vidi osim muža, kuće i djece. Pred ovim nerijetko uzdahne evropski suprug, kada je uporedi sa svojom emancipiranom ženom, nemalih zahtjeva, koja mu ometa mir trošeći čitava bogatstva.
U Bosni nije bilo prostitutki sve dok Evropa nije kročila na ovo tlo. Ta pojava bila je Orijentu potpuno nepoznata.

Iako Bosanka nije školovana kao naša žena, ona se može podičiti zdravim duhom, koji se razvija pod budnim okom roditelja. Ako ih poredimo sa našim ženama, primijetit ćemo da se Bosanke teže umaraju i klonu duhom, te da su njihovi ručni radovi i vezovi neuporedivo bolji od onih koje proizvode naše žene, koje to pokušavaju naučiti.
Ukoliko se bude željelo podići obrazovni nivo kod bosanske žene, bit će potrebno tome pristupiti s velikom pažnjom, kako ona ove svoje vrline ne bi izgubila.
O ljubavi koju ovdašnji ljudi osjećaju prema ženama svjedoče i njihova imena: Šefika (Milostiva), Ajna (Sjaj očiju), Šemsa (Sunce), Bašija (Svjedokinja), Habiba (Voljena), Fatma (Dobra), Ašida (Mudra), Zlatka (Zlatna), Derviša (Pobožna), Nurija (Bog je prosvijetilo), Šerifa (Časna), Hasna (Lijepa), Mejra (Marija).
Piše: Janos Asboth, pomoćnik Benjamina Kalaya u Bosni u vrijeme austrougarske uprave.