Jedna zanimljiva bilješka iz 1928. i kritika “monopola na tumačenje vjere”

U periodu vladavine reisa Džemaludina Čauševića vodile su se žučne rasprave između njega i Džematskog odbora Sarajeva i drugih bošnjačkih alima. Naime, Čaušević se zalagao za skidanje vela, proglasio se “mudžtehidom”, što je tadašnja ulema ismijala, pa su ga optuživali da ne slijedi nijedan mezheb ili da pravi peti ćemalistički mezheb.

I tako su, Bošnjaci i bošnjačka ulema, ismijavali svog reisa i optuživali ga da ne slijedi nijedan mezheb, što je veliki udarac za današnje “bosanske tradicionalne muslimane”, koji svojim neistomišljenicima redovno spočitavaju “neetično ponašanje i neopravdane optužbe za neslijeđenje mezheba”, kao i “prekrajanje, naslijeđene nam vjere”. Historija je nemilosrdna, nerijetko bilježi i ono što bismo voljeli prešutjeti.

“…tokom polemike iz 1928. godine intelektualci negirali ulemi pravo bavljenja društvenim pitanjima. Da bi to postigli, oni su podsjećali da je ulema u austrougarskoj eposi bila neprijateljska prema svakom školovanju muslimanske djece, optužujući ih da su odgovorni za zaostajanje muslimanske zajednice i tretirajući ih kao neznalice, nepismene, zaostale, mračnjake, fanatike. Uporedo s tim, intelektualci suprotstavljaju “istinski islam’’ pogrešnom tumačenju koje od njega čine “polu-hodže’’ i “pseudo-ulema’’, da bi bolje osporili njihov monopol na tumačenje islama. Pred sarajevskim intelektualcima Šukrija Kurtović se tako rugao “[…] malim konzervativnim hodžama, koji su svoje glavno znanje crpili iz bergivije” (1) i proglašavao ih “[…] krivim što su se uopšte uvlačili u diskusiju. U svom neznanju oni ne znaju koliko štete nanose islamu onim što su do sada govorili i što sada neprestano ponavljaju”. Zatim je zaključio svoj žestoki napad riječima: “Ne smijemo dati neznalicama da se bave vjerskim pitanjima”.(2) Slično dovođenje u pitanje monopola uleme na tumačenja islama nalazi se u više rezolucija intelektualaca tvrdnjom da “[…] za komentarisanje filozofsko-islamskih dogmi nije dovoljno malovaroško medresaško obrazovanje i hodžinski kijafet (odijelo)” ili da […] ljudi, koji prisvajaju protivpravno naslov hodža, većinom obrazovanih u sarajevskom ‘Hanikahu’ (vjerska niža škola koja nije jednaka ni maloj maturi), nemaju pravo davati svoja mišljenja o tim pitanjima.” (3)

Priredio: Resul Mehmedović