Jeste li čuli za Čame – “evropske Rohingye” iz Grčke?
Baš kao što se Rohingye suočavaju s izumiranjem ili kao što je UN nazvao “etničkim čišćenjem”, Čam narod se suočio s istom sudbinom prije jednog stoljeća u Europi. Za razliku od Rohingya u Mijanmaru, Čami su Evropljani, s kontinenta koji sebe vidi kao da predstavnika modernosti, ljudskih prava i civilizacije. Proučio sam zajednicu za nadolazeću studiju Putovanje u Evropu: islam, imigracija i identitet (Brookings Institution Press, 2018) i na njihovo stanje se mora ukazati svijetu.
Malo ko je uopće i čuo o Čam muslimanima, kojima su ime, identitet i teritorij oteti. Čami su etnički Albanci koji govore svoj vlastiti albanski dijalekt i autohtono su stanovništvo na području poznatom kao Čameria, koja je na jadranskoj obali i uglavnom u današnjoj pokrajini Epirus u sjevernoj Grčkoj. Tokom balkanskih ratova 1912. i 1913. Grčka je prisvojila njihovu regiju, a narod Čam se našao odsječen od Albanije međunarodnom granicom. Ubistva su odmah izvršena u selima.
Hiljade ih je pobjeglo, mnogi umiru od iznemoglosti, gladi i tifusa, a veliki broj Čama potražio je utočište u Americi.
Čame su Grci vidjeli kao Grke koji su ih izdali prelaskom na islam u vremenu kada su Turci vladali Grčkom. Zabranjeno je obrazovanje na albanskom jeziku, a upotreba albanskog jezika zabranjena je u javnoj i privatnoj sferi.
Pokrenuta je kampanja kojom se Čam muslimani izgone iz Grčke ili asimiliraju u Čame koji su bili pravoslavni kršćani, a paravojne formacije napadaju sela i, kako su napisali znanstvenici Robert Elsie i Bejtullah Destani, “terorizirajući stanovništvo, a stotine mladih ljudi deportovano je u logore na otocima Egejskog mora. Veliki dijelovi zemljišnih posjeda su oteti pod agrarnom reformom. ”
Posljednji pritisak izvršila je grčka vojska 1944. i 1945. godine, čiji teror je rezultirao bijegom 25.000 Čama preko granice u Albaniju. U masakru od strane Grka u jednom selu, Filat, ubijeno je 1.286 ljudi. Žena koja je imala dvanaest godina u to vrijeme prepričavala je strahote onoga što je vidjela u Filatu: “Naredili su nam – muškarcima, ženama, djevojčicama i dječacima, ukupno 3.500 osoba – da se okupimo na glavnom trgu. (…) razdvajajući muškarce s jedne strane od žena s druge strane. Negdje su izvodili muškarce i ubijali ih, neke noževima, neke mesarskim satarama. (…) Vidjela sam trojicu dječaka koji su svi bili vezani. Odrezali su im uši, izvadili oči, odrezali noge, ošišali ih, a zatim ih ostavili da poput kokoši skaču u vreći. (…) Žene i djevojke bile su nage, silovane i ubijane.”
Kampanja “čišćenja” bila je uspješna, a manjina Čam nestala je u Grčkoj. U razdoblju od manje od deset godina, kao što ističe znanstvenik Lambros Baltsiotis, “gotovo su sve džamije, a posebno minareti, vidljivi simboli muslimanske prisutnosti, bili srušeni”.
Čami su čak izbrisani iz grčkih dokumenata i javnih registarskih listova. Čam stanovništvo u Albaniji sada broji oko 250.000 i ima ih još 400.000 u drugim zemljama. Čam i dalje traže pravo na povratak u svoju zemlju i povrat imovine u Grčkoj, priznanje onoga što im je učinjeno, koje obično nazvaju genocidom i mogućnost povratka grčkog državljanstva. Memorijal Čama izgrađen je 1994. godine u Konispolu, Albanija, a 1994. godine, u spomen na ubistva i progon, Čami svakoga 27. juna u godini organizuju marš iz Konispola na grčku granicu. Stvar koja u mnogome otežava je činjenica da su Albanija i Grčka tehnički ostale u ratnom stanju od 1940.
Čami imaju jednu političku stranku u Albaniji koja ih predstavlja, Stranku za pravdu, integraciju i jedinstvo, koja trenutno ima tri zastupnička mjesta u parlamentu. Grčka vlada tvrdi da su Čami otišli iz Grčke na vlastitu inicijativu, a starije Čame, rođene u Grčkoj, a koji žele posjetiti zemlju na kojoj su rođeni, kako piše Robert Elsiein “redovno vraćaju sa grčko-albanske granice. Katkad im pasoše rastrgaju pred njihovim očima zbog nekog iracionalnog straha da bi ti ljudi, većinom starice, u većoj mjeri mogle destabilizirati grčku državu. “Grčki televizijski kanali nazivaju Čame kao” pseudo-Čami “ili” samozvani Čami “. Grčka vlada tvrdi kako, kao što je to učinilo Ministarstvo vanjskih poslova nedavno u septembru 2016,” pitanje Čama ne postoji”.
Tragedije Čama i Rohingya ilustriraju opasnosti etničke i vjerske mržnje. Molimo da se Rohingye ne susreće s istom sudbinom kao Čami u Grčkoj. Kada se Papa Franjo nedavno upoznao s nekolicinom od više od 600.000 izbjeglica Rohingya koji su posljednjih mjeseci u Bangladešu pobjegli preko granice, on i Rohingye su plakali. Rekao im je: “U ime svih, onih koji vas progone, od onih koji su vas protjerali, iznad svega, ravnodušnosti svijeta, molim vas za oproštenje. Pozivajući se na vašu velikodušnost, vjerujem da nam možete dati oprost koji tražimo. “
Kao što je Papa pitao Rohingye, isto tako, trebali bismo tražiti od Čama da nam oproste kao što uobičajeno plačemo nad čovječanstvom.
Piše: Akbar Ahmed
Izvor: DailyTimes.com.pk
Sa engleskog preveo: Resul S. Mehmedović