John Maynard Keynes: portret svestranog Engleza

Marx je bio intelektualni prorok kapitalizma kao samouništavajućega sustava; John Maynard Keynes bio je inženjer njegove obnove.* Ta se izjava danas osporava. Nekim je ljudima Keynesova doktrina isto tako opasna i subverzivna kao i Marxova — čudne li ironije, jer je i sam Keynes u potpunosti bio protiv Marxove misli i opredijeljen za održanje i poboljšanje kapitalističkoga sustava.

Razlog za daljnje nepovjerenje prema Keynesu je da je on više od bilo kojeg drugog ekonomista bio otac ideje o “mješovitoj ekonomiji” u kojoj država igra značajnu ulogu. Ovih je dana mnogim ljudima djelatnost države u najboljem slučaju sumnjiva, a u najgorem potpuno štetna. Za neke je stoga Keynesovo ime u sjeni. Ipak, on je i dalje jedan od velikih inovatora naše struke, um koji je u rangu sa Smithom i Marxom kao jedan od najutjecajnijih koje je naša profesija dala. Kao što je nobelovac Milton Friedman, zakleti konzervativac, izjavio: “Svi smo mi sada kejnzijanci.”

Veliki su ekonomisti svi bili proizvodi svoga vremena: Smith, glasnik optimističkoga kapitalizma u procvatu; Marx, glasnogovornik žrtava najčemernijeg industrijskog razdoblja; Keynes, proizvod kasnijeg vremena, Velike Depresije.

Depresija je Ameriku udarila poput tajfuna. Pola vrijednosti sveukupne proizvodnje jednostavno je nestalo. Četvrtina radne snage izgubilo je zaposlenje. Više od milijun gradskih obitelji doživjelo je gubitak hipoteke, a time i vlastiti dom. Kad su banke zatvorile svoja vrata, devet milijuna štednih računa je nestalo, neki od njih zauvijek.

Protiv strašne realnosti nezaposlenosti i gubitka dohotka, ekonomska profesija kao ni poslovni svijet ili vladini savjetnici nisu mogli ništa ponuditi. U biti su ekonomisti bili zbunjeni ponašanjem privrede baš kao i svi Amerikanci. U mnogome nas ta situacija podsjeća na nesigurnost koju je ekonomska profesija dijelila s javnošću kad se u moderna vremena suočila s inflacijom.

Protiv ovakvog se zaprepaštenja, gotovo panike pojavila Keynesova značajna knjiga: The General Theory of Employment, Interest and Money (Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca). Komplicirana knjiga — s mnogo više tehničkih elemenata od The Wealth of Nations ili Kapitala — Opća teorija ipak je objavljivala središnju poruku koja je bila lako razumljiva. Svekolika je razina ekonomske aktivnosti u kapitalizmu, govorio je Keynes (i Marx i Adam Smith bi se s njim složili) određena spremnošću njezinih poduzetnika da investiraju u kapital. S vremena na vrijeme je ta spremnost blokirana okolnostima koje onemogućuju akumulaciju kapitala ili je čine vrlo teškom: u Smithovu modelu vidjeli smo mogućnost da nadnice prebrzo porastu, i Marxova teorija je isticala teškoće u svakom stadiju tog procesa.

Portret svestranog Engleza

Keynes je doista bio čovjek brojnih talenata. Za razliku od Smitha ili Marxa, on se u poslovnom svijetu osjećao kao kod kuće, bio je promućuran dealer i financijer. Svako bi jutro još u krevetu prolistao novine i odredio dnevne transakcije na najriskantnijem od svih tržišta, deviznom tržištu. Dovoljan je bio oko jedan sat dnevno da ga učini vrlo bogatim čovjekom; samo se veliki engleski
ekonomist David Ricardo (1772-1823) mogao s njim uspoređivati u financijskoj oštroumnosti. Kao Ricardo, Keynes je po temperamentu bio špekulant. U tijeku Prvog svjetskog rata kad je radio u Ministarstvu financija vodeći engleske devizne transakcije, jednom je svojeg šefa sa zadovoljstvom izvijestio da je uspio sakupiti priličan iznos španjolskih pezeta. Kad je šef s olakšanjem konstatirao da Engleska barem te valute ima dovoljno za neko vrijeme. “O ne”‘ rekao je Keynes. “Sve sam ih prodao. Srušit ću im cijenu na tržištu.” I uspio je. Kasnije u tijeku rata, kad su Nijemci bombardirali Pariz, otišao je u Francusku zastupati englesku vladu; uz put je za Nacionalnu galeriju kupio neka izuzetna francuska remek-djela po značajno sniženim cijenama — uključujući i Cezannea za sebe.

Više od ekonomista ili špekulanta on je bio briljantan matematičar; poslovan čovjek koje je vrlo uspješno vodio veliku investicijsku zakladu; ljubitelj baleta koji se oženio poznatom balerinom; veliki majstor stila i urednik savršene vještine; čovjek ogromne dobrote kad je to htio a češće i britke duhovitosti. Jednom je prilikom Sir Harry Goshen kritizirao Keynesa što nije pustio da “stvari teku svojim prirodnim tijekom”. “Da li je prikladnije smiješiti se ili se žestiti na ove neukusne stavove?” pisao je Keynes. “Možda je najbolje dopustiti Sir Harryu da ode svojim prirodnim tijekom.”

Keynesova najveća slava počivala je na njegovoj ekonomskoj inventivnosti. Svoj je talent potpuno prirodno imao kao sin priznatog ekonomista Johna Nevilla Keynesa. Kao dodiplomac Keynes je već privukao pažnju Alfreda Marshalla, koji je u tijeku trideset godina bio dominantna ličnost na fakultetu u Cambridgeu. Nakon diplomiranja, Keynes je uskoro potakao interes briljantnom malom knjigom o indijskim financijama; onda je postao savjetnik engleske vlade u pregovorima na kraju Prvog svjetskog rata. Zaprepašten i razočaran osvetničkim uvjetima Versajskog ugovora, Keynes je napisao briljantnu polemiku, The Economic Conseguences of tbe Peace (Ekonomske posljedice mira), koja mu je donijela međunarodno priznanje.

Gotovo trideset godina kasnije i sam će Keynes biti glavnim pregovaračem za englesku vladu, prvo u osiguranju potrebnih kredita u tijeku Drugog svjetskog rata, a potom kao jedan od arhitekata Bretton Woods sporazuma koji je otvorio vrata novom sustavu poslijeratnih međunarodnih valutnih odnosa. Prilikom povratka s jednog putovanja u Washington novinari su ga pitali hoće li Engleska biti prodana, te hoće li uskoro postati jedna od američkih država. Keynesov je odgovor bio jezgrovit: “Nismo mi te sreće.”

Odlomak iz knjige: Robert L. Heilbroner; Lester C. Thurow, Ekonomija za svakoga, Mate, Zagreb, 1995, str. 33-34.

Priredio: Resul Mehmedović (Dialogos)

* To je u ekonomiji možda najčešće krivo izgovarano ime. Trebalo bi se izgovarati “kejns”, a ne “kins”. Žute stranice se odnose na popise poduzeća koja su u nekim zemljama posebno istaknute u telefonskim imenicima. (op. prev.).