Kinesko kreditno porobljavanje siromašnih zemalja

Skoro polovina kineskih kredita je skrivena, a veliki dio ide ranjivim zajmoprimcima

Razgovori o zajmu Bjelorusiji; finansiranje mostova u Liberiji; mogući gasni projekat u Timor Lesteu; optužbe za eksploataciju u Tanzaniji; korporativni spor u Indiji; obećanja da će podržati privatni sektor u Ruandi. I to je bilo samo proteklih nekoliko sedmica. Takav je frenetični tempo prekomorskih pozajmica Kine da su se njeni neizmireni krediti popeli s gotovo ništa 2000. godine na više od 700 milijardi dolara danas (2018). To je najveći službeni kreditor na svijetu, skoro dvostruko veći od Svjetske banke i MMF-a zajedno. Ipak, praćenje novca je teško zbog ograničene transparentnosti u njegovim objavljivanjima.

2017. godine Afrički kup nacija u Togu, igrao se na četiri nova stadiona, sva četiri je „besplatno“ izgradila Kina, zauzvrat dobijajući državne insfratrukturne projekte i koncesije na rudna bogatstva. Uslijed pogroma kineskih muslimana u Šinđijanu, nijedna muslimanska zemlja nije reagovala, a nije ni za očekivati, kada je većina tih zemalja poklopljena kineskim kreditima i velikim infrastrukturnim projektima, pa čak i iznajmljivanjem vlastitih luka-gradova Kini na nekoliko decenija, poput Pakistana. Već deset godina Kina je broj jedan trgovinski partner u Africi, u kojoj je napravila i prvu vojnu bazu izvan Kine u većinski muslimanskoj zemlji Džibutiju, koji se nalazi nasuprot Saudijske Arabije na putu ka Sueckom kanalu i Evropi.

Najveći kineski projekat, novi „Puta svile“ koštat će oko 8 biliona i uključivat će 68 zemalja Azije, Evrope i Afrike. U tih 8 biliona uračunata su i kreditna zaduženja tih zemalja. Kineska banka je  u aprilu 2019. u izvještaju navela da trenutno finansira 1.800 projekata na „Putu svile“ uz kreditno zaduženje od 149 milijardi dolara, dok Kineska razvojna banka u martu ove godine navodi da je Kina od 2013. godine finansirala 600 projekata na „Putu svile“ u vrijednosti od 190 milijardi dolara.

Među tih 68 zemljama nalaze se i Bosna i Hercegovina, Srbija, Albanija i Kosovo, koje su označene kao zemlje sa značajnim kreditnim rizikom, dok su Pakistan, Džibuti, Maldivi, Laos, Mongolija, Crna Gora, Tadžikistan i Kirgistan kategorija zemalja s najvećim rizikom. Crna Gora kineskim kreditima gradi autoput za koji mnogi vjeruju da neće biti u stanju da ga otplati, Pakistan gradi trgovinski koridor duž cijele zemlje, a dugovanja prema Kini iznose već 60 milijardi dolara, Maldivi su već prije nekoliko godina Kini rentali nekoliko otoka na stotinu godina, a predsjednik Abdulla Yameen, zemlju je zadužio s 3.4 milijarde dolara kineskih kredita.

Magazin The Economist je u julu 2019., pisao o kineskim kreditima i studiji Sebastiana Horna i Christopha Trebescha iz Kielskog instituta za svjetsku ekonomiju i Carmen Reinhart s Harvard univerziteta, koja nudi najopsežniju sliku zvaničnih kreditnih tokova Kine (uključujući državne banke). Izražavaju zabrinutost oko toga da li je Kina posijala sjeme dužničkih problema u inostranstvu. Otkrivaju da je skoro polovina kineskih pozajmica zemljama u razvoju „skrivena“, jer ni Svjetska banka ni MMF nemaju podatke o tome.

Problem je najozbiljniji za najugroženije korisnike kredita: autori zaključuju da Kina, u svom izvještavanju Banci za međunarodne obračune, organizaciji centralnih banaka, nije navela pozajmice Iranu, Venecueli ili Zimbabveu, uprkos tome što im je u proteklih 15 godina davala u izobilju. Oni spekulišu da Kina izbjegava prekogranična potraživanja tako što dodjeljuje zajmove direktno kineskim ugovaračima, tako da vlade primateljice ne bi zloupotrijebile sredstva.

Prema autorima, 50 najvećih primaoca sada ima dugove prema Kini u prosjeku oko 17% svog BDP-a (vidi mapu), dok je 2005. iznosilo 1%. Nevjerovatno, ali mnogima su bogati kreditori otpisali otplatu duga početkom 2000-ih nakon nemogućnosti vraćanja. Ali zahvaljujući velikoj Kini sada su na putu da dostignu isti nivo duga koji su imali prije krize, navodi The Economist.

Dok je norma za ostale zvanične povjerioce pozajmljivati pod povoljnim uslovima, oko 60% kineskih zajmova daje se po višim kamatnim stopama i kraćem roku. Često imaju robne prihode kao zalog. Kina je počela da govori o tome kako čini zajmove održivima, ali za sada ima malo dokaza o tome.

Iako se Kina često predstavlja kao neumoljiv zajmodavac, studija pokazuje da je učestvovala u najmanje 140 restrukturiranja i otpisa spoljnih dugova od 2000. godine. Štaviše, bum bi uskoro mogao da prestane. Kineski ekonomski rast i odliv kapitala usko su povezani. Kako Kina usporava s pozajmljivanjem novca, taj talas bi se mogao povući, navodi se u članku The Economista o kineskoj kreditnoj zamci.

Piše: Resul Mehmedović

Povezani članci

Back to top button