Krvna osveta – Dug koji se plaća prolijevanjem nove krvi
Krvna osveta (alban. besa) je slikoviti izraz koji označava zavadu između dvije porodice, klana ili plemena kojeg karakterizira nasilje. Kodeks krvne osvete potječe iz 15. vijeka i stotinama godina imao je prednost nad vjerskim i državnim zakonima u sjevernoj Albaniji, Kosovu, Crnoj Gori, dijelovima Srbije, pa čak i u nekim dijelovima Bosne. Prema kodeksu krvne osvete (alban. bese), prolijevanje krvi može biti plaćeno jedino krvlju. Pomirenje nije nužno, a finansijska nagodba je neprihvatljiva.
Rodbina ubijene, oštećene ili na neki drugi način obešćašćene osobe doslovno sprovodi teror nad počiniteljem ili njegovom rodbinom, sve dok krv ne bude prolivena. Meta u krvnoj osveti je svaka muška osoba iz porodice počinioca, bez obzira na dob. Iako je XXI stoljeće, u sjevernom dijelu Albanije još uvijek žive porodice čija muška djeca ne idu u školu i ne izlaze iz kuće zbog straha da ne budu ubijena, naravno, riječ je o krvnoj osveti.
Jedan od takvih primjera je slučaj skadarske porodice Mhilli. Brat Gjona Mhillia (Miljia) prije više od dvije decenije počinio je ubistvo, a zatim pobjegao u Ameriku, a od tada, Gjon Mhilli sa svojom porodicom živi u skrivajući i svako nekoliko mjececi mijenjajući adresu stanovanja.
Najpoznatija područja na kojima se prakticira ili se u nedavnoj prošlosti prakticirala krvna osveta jesu mediteranski otoci Sicilija i Korzika, gorska područja Škotske, neka područja Balkana, pri čemu se još uvijek ističu Crna Gora, Kosovo i Albanija.
Na području sjeverne Albanije u mjestu Thethi još uvijek postoji utvrđenje Nikoll Koçeku, u koje su se ranije sklanjali progonjeni. U tom utvrđenju mogao je ostati najviše 15 dana i u tom periodu pronaći zastupnika koji će pokušati objasniti zbog čega je ubistvo počinjeno, a nakon toga, ili se predati ili se nastaviti skrivati. Ovo utvrđenje su najviše koristili katolici, obzirom da se nalazi u području pretežno naseljenom albanskim katolicima.
Krvne osvete se prenose sa generacije na generaciju, a poznati su slučajevi da su se na područjima Crne Gore i Albanije dešavali slučajevi krvne osvete stari skoro 70 godina. Jedan od načina pomirenja je, doista, neviđena morbidnost, naime, porodica počinioca donese muško dijete u kolijevci pred vrata ubijenog i ostavlja bebu da leži na stomaku. Obzirom da beba može minut-dva izdržati u tom položaju, porodica ubijenog odlučuje da li će spasiti ili na taj način dobiti zadovoljenje – ubistvom nevinog djeteta.
Kratak, ali veoma dobar dokumentarac na temu krvne osvete napravio je VICE, a traje nešto više od pola sata. U njemu su prikazane obje strane krvne osvete: progonitelji i progonjeni. Razmišljanja, događaji i potezi od kojih se ledi krv u žilama.
U Albaniji, Crnoj Gori i Kosovu postoji nekoliko organizacija i posrednika koji se trude da pomire zavađene strane, nekada im to pođe za rukom, a nekada ne. Veliku ulogu u pomirenju zavađenih porodica imaju Islamske zajednice Kosova i Albanije, čiji imami svakodnevnim angažmanom pokušavaju da pomire čak i decenijama zavađene strane. Nerijetko im to, na svu sreću, polazi za rukom, a kada sagledamo o kakvom društvenom problemu je riječ, doista, uspjesi pomirenja su djela vrijedna divljenja.
Na video prilogu je kosovski muftija Naim Ternava i imam Fatmir Latifi, koji su pomirili dugogodišnje, doslovno, smrtne neprijatelje.
Piše: Resul Mehmedović
