Kulturna revolucija Mao Cedunga – mračna strana kineske historije

Godine 1966, nakon serije neuspješnih ekonomskih reformi koje su izazvale veliku glad u Kini, Mao Cedung pokreće kulturnu revoluciju. Time je započeta jedna od najmračnijih decenija moderne istorije Kine koju je, pored opće ekonomske stagnacije, karakterisao i sistematski teror nad stanovništvom.

Narodna Republika Kina, trenutno jedna od najvećih svjetskih supersila i ekonomija, u svojoj savremenoj historiji bilježi ne tako svijetle trenutke. Period vladavine prvog komunističkog vođe, Maa Cedunga se, osim po velikoj ekonomskoj stagnaciji i izolovanosti Kine, pamti i po društveno-političkom pokretu po imenu “Kulturna revoluciija”.

Kulturna revolucija poznatija i kao “Velika proleterska kulturna revolucija” došla je kao posledica kraha “Velikog skoka napred” – ekonomskog plana Mao Cedunga po kome je Kina, bez moderne tehnologije i sa malo resursa, za svega nekoliko godina trebalo da nadmaši zemlje Zapada u proizvodnji čelika. Ova transformacija kineskog društva iz poljoprivrednog u industrijalizovano je propala prije svega zbog toga što je Cedung zahtijevao da se poljoprivrednici umjesto proizvodnjom hrane, bave prozivodnjom čelika u malim primitivnim pećima u svojim dvorištima. To je izazvalo nedostatak hrane koja je dalje vodila ka velikoj gladi i velikom broju smrtnih slučajeva.

U želji da učvrsti svoju vlast i ideologiju, kao i da “očisti” državu od bilo kakvih elemenata buržoazije, kapitalizma ali i kineske tradicije, Mao Cedung je najprije sproveo kulturnu revoluciju zatvaranjem svih kineskih univerziteta. Nakon toga je izvršio mobilizaciju omladine koja prisilno postaje režimska vojska po imenu “Crveni čuvari”, a koja je služila za detektovanje, proganjanje i javno ponižavanje svih ljudi koji su “državni neprijatelji”. U tu grupu ljudi spadali su intelektualci, stanodavci, bogati seljaci, profesori, članovi porodica “Crvenih čuvara”, ali i visoki zvaničnici kineske Komunističke partije koji nisu u poptunosti podržavali Cedungove refrome.

Kulturna revolucija je, pored hapšenja i masovnih pogubljivanja nepodobnih, značila i uništavanje svega što ima veze sa kineskom historijom i kulturom, odnosno uništavanje sljedeća četri elementa: običaja, kulture, navika i ideja. To je bio glavni povod velikih pljački i skrnavljenja hramova i ostalih vjerskih institucija.

Dodatni instrument za uspješno sprovođenje kulturne revolucije u djelo bila je takozvana “Mala crvena knjiga”. Ova knjiga je sadržala sve ideje i citate Cedunga. Pored toga što je bila dostupna na svim javnim mjestima, ovu knjigu su glasno čitale kineske stjuardese na međunarodnim letovima kineskog nacionalnog avio prevoznika.

Generacija studenata koja je trebalo da započne svoje obrazovanje 1960-te smatra se izgubljenom generacijom u Kini iz više razloga. Pored činjenice da ovoj generaciji unverzitetsko obrazovanje bilo onemogućeno, važno je napomenuti da su “Crveni čuvari” bili prinudno slani u ruralne dijelove Kine kako bi na “pravi” način učili i podučavali o besklasnom društvu i komunističkoj ideologiji.

Ipak, to nije bio kraj problemima. Prema pravilima kulturne revolucije, pripadnici “Crvenih čuvara” koji su se vjenčali na selu nisu smjeli da se vrate u gradove ukoliko se prethodno ne razvedu od svojih bračnih drugova. Sve ovo imalo je negativan utjecaj ne samo na kvantitet visoko kvalifikovane radne snage u Kini, već i na demografiju Kine. Neiskorišten intelektualni potencijal, negativan prirodni priraštaj i trajno razdvojene porodice samo su neke od posledica sa kojima se izgubljena generacija zajedno sa ostatkom kineskog društva nosi.

Nakon dovođenja države u stanje anarhije, stanovništva u stanje opće paranoje i 1.500.000 smrtnih slučajeva kulturna revolucija je završena 1976-te Cedungovom smrću.

Izvor: Nacionalna Geografija

Povezani članci

Back to top button