Leonardo da Vinci – Ko je bila misteriozna Mona Liza

Pored toga što je bio angažovan kao vojni savjetnik, on je završio djelo večite vrednosti tokom ovog perioda u Milanu. To djelo je bila: “Tajna večera”, freska u trpezariji manastira Santa Maria delle Grazie. U to vreme, izrada slika u crkvama i manastirima za slikara je bila najveća čast. Njegova slikarska četkica je, kao i obično, bila prilično spora. Zanesen slikanjem, Leonardo bi ponekad zaboravio iole da utoli glad i žeđ, a nekad bi zamišljeno piljio u zid sat ili dva prije nego što bi otišao kući, a da prije toga uopće ne povuče ni jednu jedinu liniju.

Kada ga je, tako, jednog dana monah manastira upitao kada će djelo biti gotovo, Leonardo je odgovorio:

“Ne mogu da se odlučim kako da naslikam lica dvije ličnosti. Jedno je lice Krista, koje nigdje ne mogu naći, ma koliko tražio, jer lice Krista je lice požrtvovanja, iskrenosti, poštenja. A drugo je lice Jude, lice izdaje, prevare, laži, ali, ako je vaša želja da požurim onda nema problema. Vaše lice ćemo iskoristiti u tu svrhu.”

Tako je, lice jednog monaha prikazano kao Juda. Preostali dio posla, tj. lice Krista, Leonardo je pronašao lik iskrenosti i dobrote u licu jednog prosjaka koji je bio blizu manastira.

Danas, kada se ljudi dive slici, malo njih zna da se zapravo dive jednom monahu i jednom prosjaku.

MONA LIZA

“Mona Liza je najpoznatiji Leonardov portret i jedna od mnogih tajni majstora. U njegovim memoarima nema informacija o naslovu, datumu, niti postoje bilo kakve bilješke o ovoj slici. Ko je tražio da se naslika ova slika? Ko mu je bio model? Ni na jedno od ovih pitanja još uvijek nema odgovora.

Najrasprostranjenija teorija je ona koju podržava historičar umjetnosti Vazari u delu: “Životi umjetnika”. Prema Vazarijevoj teoriji, Leonardo je naslikao portret supruge Frančeska del Đokonde. Zbog toga je slika dobila i drugi naziv “Đokonda”,. Gospođa Đakonda se zvala Elizabeta, ali su je zvali Liza. Baš u to vrijeme je imala pobačaj. Izraz “Mona Lize” je duboko melanholičan, a njena crna odjeća govori u prilog teoriji da je bila u žalosti. Priča se da je njen suprug doveo u sobu klovna i muzičku grupu, te da joj je tako uspio da izmami taj poluosmijeh na njenom licu.

Provobitna procjena je bila da uopće nije postojao model i da je “Mona Liza” bila Leonardova majka Katarina. Tada se pojavilo tumačenje da je Leonardo izradio savršen, vječit lik žene.

Pored ovih teorija, postojala je i ta da je to bio Leonardov autoportret. Ako se slika “Mona Lize” ubaci u računar i ako se zatim preko nje projektuje Leonardov autoportret nacrtan crvenom kredom, vidi se da se savršeno poklapaju.

Slika je prodata Leonardovom meceni Fransoa I i od tada je nacionalno blago Francuske. Nošena je u Milano, Rim, Ameriku (na zahtjev Džona Kenedija), a zatim bila i na turneji u Japanu i Sovjetskom Savezu.

SMRT

Godine 1516. Leonarda je angažovao njegov posljednji mecena-francuski kralj, i putovao je preko Alpa zajedno sa svojim brojnim učenicima, među kojima su bili i njegovi najdraži Salaj i Melci.

Francosa I naslijedio je Luja XII na tronu i žarko je želio da pomogne u oživljavanju renesansne kulture Firence i Milana, koja je ranije cvjetala i u Francuskoj. Pošto je posjetio manastir  Santa Maria delle Grazie u Milanu, kralj je izrazio želju das a sobom u Francusku ponese zid sa slikom “Tajne večere”, komad po komad.

Njegova želja nije ispunjena, ali je, umjesto toga, pozvao slikara koji je naslikao sliku.  Dvorac Fransoa I bio je smešten u Amboazu. Leonardo je bio zadužen za planiranje i priređivanje proslava na dvorcu u Amboazu, kao i za planiranje izgradnje kanala.  Tokom ovog perioda, zbog paralize mu je utrnula desna ruka i tako je izgubio koordinaciju tijela. Treće godine provedene u Amboazu nije čak mogao ni da ustane iz kreveta po nekoliko dana. Veći dio imovine ostavio je svom omiljenom učeniku Melciju.

Nekoliko dana nakon što je napisao testament, 2.maja, Leonardo je napustio ovaj svijet okružen svojim učenicima. Imao je 67 godina. “Mona Liza”, “Ivan Krstitelj” i “Bogorodica sa Isusom na krilu svete Ane” bile su postavljene pored njega. U kapeli dvorca Amboaz nalazi se spomen ploča sa urezanim Leonardovim imenom.

“U klaustru ove crkve sahranjen je gospodin Leonardo da Vinči, plemić Milana, prvi slikar, inženjer i arhitekta francuskog kralja i svojevremeno dvorski slikar vojvode od Milana.”

Piše: Nataša Elenkov
Izvor: www.blacksheep.rs