Leonardo da Vinci – Loš je učenik koji ne nadmaši svog učitelja
Ako se kaže za Renesansu da je imala “snove o slavi i o bezgraničnom napretku, te ogromno oduševljenje za ljepotu i nauku”, onda je Leonardo njen neprikosnoveno najbolji predstavnik. Bio je umjetnik i naučnik, imao je istančan osećaj za muziku i još za mnogo šta, te njegov genije i danas za mnoge ostaje predmet čuđenja i divljenja.
Zapanjujuće je kreativan. Istražuje tajne čovječjeg tijela, pored ostalog i seciranjem leševa (oko trideset, kažu); U ljubavi prema prirodnim naukama, posebno mjesto ima mehanika. Posmatra i analizira let ptica i insekata, što ga tjera da radi na konstrukciji sprave za letenje, za koju je siguran da će jednog dana postati stvarnost; ispituje oblike stijena i oblaka, dejstvo atmosfere na boje udaljenih predmeta, zakone koji upravljaju rastom drveća i biljaka, sklad zvukova – sve su to predmeti neumornih istraživanja koja će postati temelji njegovih umjetnosti. Sačuvane su brojne skice i sveske, hiljade stranica spisa i crteža, uz odlomke knjiga koje je čitao i nacrte za one koje je nameravao da napiše. Stvorio je, dakle, više besmrtnih umetničkih djela i dao nebrojene origanalne ideje.
Rođen je u jednom gradiću u firentinskoj oblasti, a nedugo potom su ga tražili svi dvorovi. Ipak, iako su ga smatrali genijem i iako je stvorio dela koja su uzdigla likovnu umetnost na potpuno novi nivo, njegova djela ostala su nedovršena. Neki naučnici tvrde i iznose opravdane sumnje da je imao ADHD, hiperaktivnost, kratak dotok pažnje. Na sredini rada na jednom djelu, već bi mu pažnju privuklo nešto novo, izazovnije. Kao mali je odvojen od majke Katarine, što je ostavilo neizbrisiv trag na njegovo djetinjstvo , ali mu dalo i drugačiji pogled na život i dubok osećaj ljepote. Naslikao je veliki broj portreta Djevice Marije sa Isusom i smatra se da su u tužnom izrazu lica djeteta Isusa sublimirana Leonardova ojsećanja prema Katarini.
Postoji malo podataka o Leonardovom djetinjstvu, ali zabilježeno je da je od malih nogu oduševljavao sve ljude svojim talentom. Priča se, da je jednoga dana došao seljanin kod don Pjera, Leonardovog oca, da mu ukrasi štit, kako bi ga prodao u Firenci. Međutim, Leonardov otac je to prepustio Leonardu koji je nacrtao zmaja na štitu koji je djelovao toliko realistično da je davao utisak kao da će svakog trenutka da izleti iz štita. Otac je ostao bez teksta kada je ugledao rad svog sina i seljaninu dao drugi štit, a ovaj pokazao Andreju Verokiju, vlasniku poznate radionice i od tog trenutka, Leonardovog učitelja.
“Loš je učenik koji ne nadmaši svog učitelja.“
Andrea Verokijo, jedan od predstavnika firentinske renesanse, imao je ogroman utjecaj na Leonarda, međutim, Leonardo je imao želju da od njega nešto nauči, ali i da ga prestigne. Slika „Krštenje Kristovo“ je dokaz da je Leonardo ostvario svoju težnju. Jednom prilikom, kada je naručena slika „Krštenje Kristovo“, Leonardo je bio zadužen da naslika jednog od dva anđela na lievoj strani slike i jedan dio pozadine. U to vrijeme, učitelji i učenici su zajedno radili u radionici, dio po dio, da bi djelo bilo završeno u ugovoreno vrijeme. Najvještiji učenici dobijali su da rade velike dijelove. Leonardo je naslikao prelijepog anđela i dio pozadine. Kada je Verokijo vidio njegov umjetnički rad, nikada više nije uzeo slikarsku četkicu u ruke.
Nastavit će se…
Piše: Nataša Elenkov
Izvor: www.blacksheep.rs
