Maxime Rodinson: Meka je u vrijeme Muhammeda bila centar kapitalizma

“Kapitalistički sektor bio je nesumnjivo dobro razvijen u više aspekata, a najvidljiviji je bio komercijalni. Razvoj kapitalističke trgovine u muslimanskom periodu dobro je poznata činjenica, koju ćemo ovdje samo ukratko sažeti.

Društvo u kojem je islam rođen, društvo Meke, već je bilo centar kapitalističke trgovine. Stanovnici Meke, pripadnici plemena Kurejš, ulagali su svoj kapital u trgovinu i pozajmice s kamatama na način koji bi Max Weber nazvao racionalnim. Kupovinom i prodajom robe jednostavno su nastojali povećati svoj kapital, koji je poprimio oblik novca. Nikakvi ceremonijalni, moralni ili vjerski elementi nisu imali značajan utjecaj na obuzdavanje njihove revnosti da iskoriste svaku priliku za profit. Zbog toga ih Kur'an čak i kori. (…)

Potom dolazi period tranzicije, kad Arapi osvajaju ogromno carstvo iz kojeg su ostvarivali značajne prihode jednostavno primajući, direktno ili indirektno, dio poreza nametnutog pokorenim narodima i zemljama. Čini se da su u ovom periodu više voljeli prepuštati trgovinu i kreditiranje svojim podanicima, dok su za sebe zadržavali unosne administrativne položaje ili se zadovoljavali izdašnim penzijama koje je novi državni sistem osiguravao svim osvajačima. (…)

Sa abasidskom revolucijom 750. godine dolazi do uspostavljanja etničke ravnopravnosti, masovne preobraćenja većine stanovništva na islam i arabizacije velikog dijela Carstva, što je sve doprinijelo širenju trgovačke aktivnosti među svim slojevima stanovništva, barem onoliko koliko su im to prirodni uslovi omogućavali. Proširenje Carstva, koje je obuhvatalo regije koje su ranije bile međusobno izolirane, stvorilo je ogroman prostor za trgovinu, dovodeći nove i raznolike robe u zajednički promet.

Tada započinje klasični period ekonomskog razvoja muslimanskog carstva, prije svega njegovog trgovinskog procvata. Ovaj period se može smatrati kontinuiranim (uz određene oscilacije) sve do 14. stoljeća. Trgovci muslimanskog carstva u potpunosti su odgovarali Weberovim kriterijima kapitalističke aktivnosti – koristili su svaku priliku za profit, kalkulisali svoje troškove, prihode i zaradu u novčanim terminima. Brojni primjeri bi se mogli navesti, ali dovoljno je pročitati definiciju trgovine koju je dao veliki sociolog i historičar Ibn Haldun u 14. stoljeću. Ona je sasvim jasna.

Treba znati da trgovina znači pokušaj ostvarivanja profita povećanjem kapitala, kupovinom robe po niskoj cijeni i njenom prodajom po višoj cijeni, bez obzira na to da li se ta roba sastoji od robova, žita, životinja, oružja ili odjevnog materijala. Ostvareni iznos naziva se ‘profit’ (ribh). Pokušaj ostvarivanja takvog profita može se provesti skladištenjem robe i njenim zadržavanjem dok tržište ne pređe iz niskih u visoke cijene. To će donijeti veliki profit. Također, trgovac može prevesti svoju robu u drugu zemlju, gdje je potražnja za njom veća nego u zemlji u kojoj ju je kupio. I to će donijeti veliki profit. Zato je jedan stari trgovac rekao osobi koja je željela saznati suštinu trgovine: ‘Reći ću ti u dvije riječi: kupuj jeftino i prodaj skupo. Eto, to je trgovina.’ Ovim je mislio upravo ono što smo upravo utvrdili. (…)

S obzirom na činjenicu da se sva ova aktivnost u potrazi za profitom odvija na novčanoj osnovi u civilizaciji koju opisuje, Ibn Haldun je krajnje jasan. On piše:

‘Bog je stvorio dva mineralna ‘kamena’, zlato i srebro, kao mjerilo vrijednosti za sve akumulacije kapitala. Stanovnici svijeta ih, po svom izboru, smatraju blagom i imetkom. Čak i ako se, u određenim okolnostima, steknu druge stvari, to je samo s krajnjim ciljem da se na kraju dobiju [zlato i srebro]. Sve druge stvari podložne su tržišnim oscilacijama, od kojih su [zlato i srebro] izuzeti. Oni su osnova profita, imetka i blaga.’

U čisto ekonomskim traktatima srednjovjekovnog islama nalazimo definicije koje su savršeno jasne i još uvijek važeće u pogledu važnosti plemenitih metala (bilo kovani ili ne) kao nužnog mjerila za razmjenu između robe i usluga, što je rezultat podjele rada. Ova podjela rada objašnjava se mnoštvom ljudskih potreba, kako prirodnih tako i kulturnih, koje su dovele do specijalizacije različitih tehnika. (…)

Ovom razvoju trgovačkog kapitala u jasno kapitalističkom smjeru treba dodati i razvoj finansijskog kapitala u istom pravcu. Praksa pozajmljivanja uz kamatu, koja je pratila razvoj finansijskog kapitala, bila je jednako dobro poznata u mekanskom društvu u kojem se islam prvi put pojavio, iako je Lammens vjerovatno pretjerao u procjeni broja i aktivnosti bankara među Kurejšijama. Nesumnjivo je da se ova praksa široko primjenjivala i u kasnijim vremenima, uprkos kur'anskoj zabrani ribe (kamate). Ovdje to treba pokazati, ne toliko radi orijentalističkih historičara, koji su toga itekako svjesni, već u suprotnosti prema određenim popularizatorima, općim ekonomistima i pravnicima koji barataju s nekoliko dojmljivih arapskih riječi. Često pokušavaju prikazati da je zabrana ribe onemogućila bilo kakvu ekonomsku aktivnost modernog tipa među muslimanima. Njihova teza pronalazi čitatelje impresionirane njihovom učenosti, ili one koji su spremni prihvatiti tvrdnje koje odgovaraju njihovoj arabofobiji ili rasizmu, ponekad prikrivenom lažnim divljenjem idealiziranoj tradicionalnoj civilizaciji, koja se navodno gnuša potrage za novcem, karakteristične za savremeni svijet. Zanimljivo je da čak ni savremeni muslimanski apologeti, poput M. Hamidullaha, ne usuđuju tvrditi da je zabrana ribe bila široko poštovana u klasičnom dobu. Hamidullah, koji ovu zabranu tumači kao pokušaj ‘nacionalizacije kredita’, pri čemu bi muslimanska država osiguravala beskamatne zajmove, pronalazi dokaze o primjeni takvog sistema samo u periodu vladavine halife Omera I (634-644). Čak je i to upitno, s obzirom na proces sistematske idealizacije kojem je u sunitskoj tradiciji podvrgnut Omerov hilafet . No čak i ako prihvatimo historijsku vrijednost izvora nastalih mnogo kasnije, govorimo o razdoblju od svega deset godina u historiji koja pokriva trinaest stoljeća.“

Odlomak iz knjige: Maxime Rodinson, Islam and Capitalism 

S engleskog preveo: Resul Mehmedović