Muhammad al-Biruni (973-1048), slavni muslimanski znanstvenik

Abu Rayhan Muhammad al-Biruni, poznati je astronom. Rođen je 973. godine u blizini glavnog grada Havarizma (današnji Uzbekistan). Umro je 1048. godine. Studirao je jezike, islamsko pravo i mnoge druge naučne oblasti. Astronomijom se počeo baviti već sa sedamnaest godina. Jedan krater na Mjesecu je dobio ime po njemu.

Spisi njegovog stvaralaštva nalaze se u biblioteci džamije u Mervu. Njegova najpoznatija djela su:

Al-Kanunul-Mesud (knjiga iz područja astronomije, matematike i drugih nauka)
At-Tefhim fi awetis-sina’atit-tendžin (Uvod u astronomiju)
Kitabul-Hind (knjiga koja opisuje indijsku kulturu, religiju i jezike)
Al-Asarul-bakije fil-umemil-kali’ (Zaostavštine prijašnjih nacija)
Kitabus-saide (Knjiga apoteke)

Rođenje i obrazovanje

Abu Rayhan al-Biruni je rođen u Havarizmu, u oblasti Aralnog mora sada poznatom kao Karakalpakstan. U ovom regionu su bila dva veća grada Kath i Džurdžanija. Al-Biruni je rođen blizu Katha, a grad u kojem je rođen danas se, po njemu zove – Biruni. Umro je u Gazni, današnji Afganistan. Živio je u oba grada, i u Kathu i u Džurdžaniji. Znamo da je počeo studirati još u ranoj mladosti kod poznatog astronoma i matematičara Abu Nasr Mansura. Sve do svoje sedamnaeste godine al-Biruni je bio zaokupljen ozbiljnom naučnim radom. Tako, 990. godine, je posmatrajući poziciju Sunca izračunao geografsku širinu grada Kath. Sljedeći rad koji je al-Biruni objavio kao mladić bio je više teoretske prirode. Do 995. (do svoje 22. godine) godine napisao je brojne kratke radove. Rad o projekcijama mape, pod nazivom Kartografija je sačuvan sve do danas.

Na osnovu opisa njegovih projekcija hemisfere na ravan, možemo zaključiti da je al-Biruni već do svoje 22. godine bio izuzetno načitan budući da je izučavao širok dijapazon projekcija mapa drugih autora o čemu i sam diskutuje u studiji. Nekako u ovom periodu al-Birunijev život postaje dosta dinamičniji. Možda bi bilo interesantno zapitati se kakav bi život i doprinos ovog velikog znanstvenika bio da na njeg nisu snažno utjecali politički događaji koji su se dogodili 995. godine. Naime, kraj 10. i početak 11. stoljeća bio je period velikih nemira u islamskom svijetu, u regionu u kojem je živio al-Biruni, vodili su se građanski ratovi. U to vrijeme Havarizm je bio dio Samanidskog carstva kojom se upravljalo iz Buhare. Druge države u regionu su bile Zijaridska država s glavnim gradom Džurdžan na Kaspijskom moru. Zapadnije, Buvejhidska dinastija je upravljala preko područja između Kaspijskog mora i Perzijskog zaljeva sve do Mezopotamije. Drugo kraljevstvo čiji je utjecaj brzo rastao je bilo Gaznevidsko s glavnim gradom Gazna u Afganistanu, ovo kraljevstvo je imalo važnu ulogu u al-Birunijevom životu. Benu Irak su bili vladari oblasti Havarizma, a al-Birunijev učitelj Abu Nasr Mansur bio je princ iz te familije. Godine 995. srušena je vlada Benu Iraka. S početkom građanskog rata al-Biruni je prebjegao, nije poznato šta se desilo sa njegovim učiteljem Abu Nasr Mansurom.

Opisujući ove događaje al-Biruni piše: “Tek što sam se na neko vrijeme skrasio na jednom mjestu, Gospodar vremena je odredio da se vratim kući, ali sam prisiljen biti dio dunjalučkog skandala koji je pobudio zavist budala…” Nije poznato gdje je tačno Biruni otišao nakon što je prebjegao iz Havarizma. Moguće da je otišao direktno u Rej (danas mjesto blizu Teherana), sigurno da je tamo proveo narednih nekoliko godina. Piše da je u Reju bio bez pokroviteljstva, živio je u siromaštvu. Al-Khujandi je bio astronom, koristio je veoma veliki instrument kojeg je sagradio na planini iznad Reja da bi posmatrao kretanje Sunca u vrijeme solisticija (vrijeme kad je Sunce na maksimalnoj udaljenosti od Ekvadora i otprilike nastupa 21. juna i 21. decembra). Obavio je posmatranja 16. i 17. juna 994. za dugodnevnicu, te 14. i 17. decembara 994. za kratkodnevnicu. Iz ovih vrijednosti on je izračunao kosost ekliptike i geografsku širinu na kojoj se nalazi grad Rej, ali nijedan od ovih proračuna nije bio precizan. Al-Khujandi je sa al-Birunijem raspravljao o svom radu i velikom sekstantu, instrumentu kojeg je koristio za ova mjerenja. Al-Biruni je kasnije u svom Thadidu napisao da je apertura sekstanta pomjerena za oko jednog pedlja usljed težine instrumenta te je to uzrok al-Khujandijeve greške. Budući da je al-Khujandi umro 1000. godine, možemo biti prilično sigurni da je al-Biruni u periodu između 995. i 997. godine boravio u Reju. Također je izvjesni period proveo u Gilanu, mjestu koje je graničilo sa Kaspijskim morem na sjeveru. Tamo je napisao jedan svoj rad i posvetio ga upravitelju Gilana Ibn Rustamu koji je imao dobre odnose sa Zijaridskom državom.

Za tačne datume iz al-Birunijevog života znamo s obzirom na tačnost kojom je opisao astronomske događaje u svom radu što nam omogućava precizno određivanje datuma i mjesta događanja. Njegov opis pomračenja mjeseca 24. maja 997. godine koji je posmatrao iz Katha znači da se u to vrijeme vratio u svoje radno mjesto. Pomračenje Mjeseca bio je događaj koji se vidio i u Bagdadu, gdje ga je posmatrao Abul Wafa u dogovoru s al-Birunijem. Upoređujući svoja vremena posmatranja izračunali su razliku gegrafskih širina ova dva grada. Znamo da se Biruni u to vrijeme dosta kretao i da je 1000. godine bio u Džurdžanu pod pokroviteljstvom Qabusa vladara Zijaridske države. Al-Biruni je oko 1000. godine Qabusu posvetio svoj rad Hronologija, 19. februar 1003. i 14. august 1003. bio je u Džurdžanu kada je posmatrao i zabilježio pomračenje Mjeseca. Treba naglasiti da se u Hronologiji al-Biruni poziva na svojih sedam ranijih radova koje je napisao, jedan o decimalnom sistemu, jedan o astrolabu, jedan o astronomskim opažanjima, tri o astrologiji i dva o historiji.

Zatočenik Mahmuda od Gazne

Do 4. juna 1004. al-Biruni se vratio u svoju domovinu, tog dana on je posmatrao drugo pomračenje Mjeseca iz Džurdžanije. Ali ibn Ma’mun vladao je Havarzimom i ostao je na dvoru do momenta kada ga je njegov brat Abul Abbas Ma’mun naslijedio kao vladar. Oba brata Ma’mun su oženila sestre vladara Mahmuda snažne države Gazne koja je preuzela kontrolu nad Abul Abbas Ma’munovim kraljevstvom. Obojica, Ali ibn Ma’mun i Abul Abbas Ma’mun bili su pokrovitelji nauke i podržavali brojne vrhunske naučnike na dvoru. Do 1004. godine Abul Abbas Ma’mun bio je vladar i pružio je jaku podršku al-Birunijevom naučnom radu. Tu nije radio samo al-Biruni, već i njegov bivši učitelj Abu Nasr Mansur, njih dovjica su se ovdje ponovo sreli i obnovili svoju saradnju. Sa podrškom Abul Abbas Ma’muna, Biruni je izgradio instrument na Džurdžaniji za osmatranje sunčevog kretanja. S ovim instrumentom obavio je 15 osmatranja u periodu između 7. juna 1016. i 7. decembra 1016.

Ratovi u regionu su prekinuli al-Birunijev i Abu Nasr Mnasurom naučni rad te su oko 1017. godine obojica napustila Havarazim. Mahmud je proširio svoj utjecaj preko regiona iz svoje baze u Gazni i 1024. zatražio od Abul Abbas Ma’muna da se njegovo ime spominje petkom na džumama. Ovo je značilo da želi okončati Ma’munovu vladavinu te je ovim zahtjevom želio region staviti pod svoju kontrolu. Nakon što se Ma’mun djelimično složio sa Mahmudovim zahtjevima ubila ga je njegova vojska koja je to smatrala činom izdaje. Nakon ovoga Mahmud je pokrenuo svoju vojsku i preuzeo kontrolu nad Kathom 3. jula 1017. Al-Biruni i Abu Nasr Mansur su, vjerovatno kao zatvorenici, sa Mahmudom nakon ovoga otišli iz grada.

Nakon ovih dešavanja slijedi pomalo, rekli bismo, neobičan period, za šta postoji i dokaz u al-Birunijevim spisima, za vrijeme kojeg je al-Biruni živio u velikoj oskudici, ali je istovremeno imao i Mahmudovu podršku za svoj naučni rad. Izvještaji kako je Mahmud bio okrutan prema al-Biruniju čine se vjerodostojnim iako je on imao djelimičnu zaštitu ovog vladara. Neki datumi i mjesta iz tog perioda se ponovo mogu utvrditi iz opisa astronomskih događaja koje je zapisao sam al-Biruni. Bio je u Kabulu 14. oktobra 1018, uprkos tome što nije imao instrument za opservaciju, obavio je opažanja genijalnim instrumentom kojeg je sam ručno napravio.

U Lamganu, na sjeveru Kabula, 8. aprila 1019. kada je posmatrao pomračenje Sunca, zapisao je: “…na izlasku Sunca smo vidjeli da je približno jedna trećina Sunca pomračena,a zatim je pomračenje izbijedilo.” Između 1018. i 1020. godine, uz Mahmudovu podršku, al-Biruni je iz Gazne vršio posmatranja sa preciznim određivanjem geografske širine ovog grada.

Pomračenje Mjeseca koje je al-Biruni posmatrao iz Gazne desilo se 17. septembra 1019: “On daje precizne detalje o visini dobro poznatih zvijezda u momentu prvog kontakta.” Međusobni odnos Mahmuda i al-Birunija je interesantan. Vrlo je vjerovatno da je Mahmudu al-Biruni bio veoma važan zatvorenik i da nije imao punu slobodu kretanja. Ipak, Mahmud je na vojnu ekspediciju u Indiju poveo i al-Birunija gdje je on uživao u novim iskustvima. Možda je ovaj tretman mogao biti i bolji, ali zbog svog naučnog rada al-Biruni je zasigurno imao brojne olakšice. Oko godine 1022. Mahmudova vojska je preuzela kontrolu nad sjevernim dijelovima Indije, a 1027. njegova vojska je marširala prema Indijskom okeanu. Izgleda da je al-Biruni bio samo u sjevernim dijelovima Indije, ne znamo koliko puta, ali opservacije koje je napravio su mu omogućile da odredi geografske širine za jedanaest gradova oko Pandžaba i granice Kašmira. Njegov najpoznatiji rad Knjiga Indije napisan je kao rezultat izučavanja koje je napravio dok je boravio u toj zemlji. Knjiga Indije je ogroman rad koji pokriva različite aspekte zemlje. Al-Biruni u njemu opisuje religiju i filozofiju Indije, sistem kasti i svadbene običaje. Knjiga također ispituje indijsku astronomiju, astrologiju i kalendar. Al-Biruni je izučavao indijsku literaturu i preveo nekoliko tekstova sa sanskrita na arapski. Također je napisao nekoliko studija posvećenih određenim aspektima indijske astronomije i matematike koje su ga posebno interesovale. Biruni je bio nevjerovatno načitan, poznavao je literaturu pisanu na sanskritu o astrologiji, astronomiji, hronologiji, geografiji, gramatici, matematici, medicini, filozofiji, religiji i mjerama.

Mahmud je umro 1030, ubio ga je najstariji sin Mas’ud. Jasno je da je al-Biruni bio nesiguran kome da posveti Knjigu Indije koju je napisao u to vrijeme. Bolje je nikome ne posvetiti nego je posvetiti pogrešnom! Ispostavilo se da je Mas’ud kao vladar bolje tretirao al-Birunija nego njegov otac. Sada je bio slobodan da putuje koliko je želio. Mas’ud je ubijen 1040, nakon njega je osam godina vladao njegov sin Mawdud. U to vrijeme al-Biruni je već bio stariji čovjek ali je sa naučnim radom nastavio sve do svoje smrti.

Al-Birunijevi radovi i doprinos znanosti

Ukupan broj radova koje je al-Biruni napisao za svoga života je zaista impresivan. Kennedy procjenjuje da je napisao oko 146 knjiga. Opseg Birunijevih radova suštinski obuhvata čitavu nauku tog vremena. Kennedy piše: “…bio je vema naklonjen prema studiji primijenjenih fenomena i u prirodi i u samom covjeku. Unutar same nauke on je njome bio privučen u to vrijeme osjetljivu na matematičku analizu. Već smo nekoliko puta spomenuli al-Birunijeve astronomske opservacije. Čini se kako je on imao bolji osjećaj za greške nego Ptolomej. Ptolomejev stav je bio da odabere opservacije za koje je mislio da su pouzdane, a da čitaocu ništa ne kaže o observacijama koje je odbacio. S druge strane al-Biruni tretira greške više sa naučne strane i kad odabere da je nešto pouzdanije od drugog on iznese i odbačene opservacije. Također je bio svjestan i grešaka u proračunima nastalih kao posljedica zaokruživanja, uvijek je nastojao odabirati količine koje su zahtijevali minimalnu manipulaciju pri dobijanju konačnog odgovora.”

Jedan od najvažnijih, od mnogih al-Birunijevih tekstova, je tekst Sjenke, napisan oko 1021. godine. Rosenfeld je opširno pisao o ovom al-Birunijevom radu. Sadržaj rada uključuje arapsku nomenklaturu sjene i sjenki, čudni fenomen uključujući sjenke, kazaljke sunčanika, historiju tangente i funkciju sekansa, primjenu funkcije sjenke na astrolab i druge instumente, posmatranja sjenke za riješenje različitih astronomskih problema i određivanje vremena za obavljanje molitve muslimana. Sjenke su ekstremno važan izvor našeg znanja historije matematike, astronomije i fizike. Ovaj rad sadrži također i važne ideje kao što su ideja da je ubrzanje povezano sa neuniformnim kretanjem, upotreba tri kordinate pravougaonika za definisanje tačke u trodimenzionalnom prostoru i ideja koju neki vide kao naslućivanje polarnih koordinata.

Al-Birunijev doprinos matematici uključuje i teoretsku i praktičnu aritmetiku, sumu nizova, kombinatornu analizu, pravilo trojke, iracionalne brojeve, teoriju odnosa, algebarske definicije, metodu riješavanja algebarskih jednačina, geometriju, Arhimedove teoreme, trisekciju ugla i druge probleme koji se ne mogu riješiti samo sa lenjirom i šestarom, presjeke kupe, stereometriju, stereografsku projekciju, trigonometriju, sinusnu teoremu u ravni, i rješavanje sfernih trouglova.

Al-Biruni je dao važan doprinos geodeziji i geometriji. On je uveo tehnike za mjerenje zemlje i zemaljskih udaljenosti koristeći triangulaciju. Izračunao je da je prečnik Zemlje 6339.6 km, vrijednost koja se na zapadu nije mogla izračunati sve do 16-tog vijeka. Njegov Masudijski kanon sadrži tabelu s koordinatama 600 mjesta, međutim nije sve izmjerio sam al-Biruni, neki su preuzeti iz slične Havarizmijeve tabele. Biruni je shvatio da su koordinate područja koje je dao al-Khwarizmi dosta preciznije od ptolomejevih.

Al-Biruni je također napisao studiju o mjerenju vremena, nekoliko studija na temu astrolaba, opisuje i mehanički kalendar. Napravio je i interesantne opservacije o brzini svjetlosti, navodeći da je ta brzina neizmjerna u poređenju sa zvukom. On je također opisao i Mliječni Put kao:

“…skup bezbrojnih prirodnih djelića zvijezdanih izmaglina. Teme iz fizike koje je al-Biruni izučavao uključuju hidrostatiku i veoma precizna mjerenja specificne težine. On opisuje odnose između gustine zlata, žive, olova, srebra, bronze, bakra, mesinga, željeza i kalaja. Al-Biruni prikazuje rezultat kombinacija cijelih brojeva i brojeva oblika:

1/n , gdje je n = 2,3,4, … 10.

Mnoge od al-Birunijevih ideja su posljedica diskusija i argumenta razmijenjenih s drugim znanstvenicima tog vremena. Al-Biruni je imao dugotrajnu saradnju sa svojim učiteljem Abu Nasr Mansurom, tražili su jedan od drugog da preuzmu djelić posla kako bi razvili svoj vlastiti rad. Dopisivao se sa Ibn Sinom o prirodi vatre i svjetlosti. Osamnaest pisama koje je Ibn Sina poslao al-Biruniju sadržavaju teme poput filozofije, astronomije i fizike. Al-Biruni se dopisivao i s al-Sijzijem. Rad sadrži pismo koje je Biruni napisao al-Sijziju s dokazima o ravanskoj i sferičnoj verziji sinusne teoreme.

Al-Birunijeva ličnost

Na kraju ćemo reči nešto o samoj ličnosti ovog velikog znanstvenika. Za razliku od mnogih drugih o Biruniju se može dosta saznati iz njegovih vlastitih radova. Uprkos činjenici da više od jedne petine radova do danas nije sačuvano ipak imamo dovoljno elemenata za formiranje jasne slike o ovom velikom naučniku. Vidimo čovjeka koji možda nije bio inovator velikih ideja već prije svega pažljivi posmatrač, bio je vodeći predstavnik eksperimentalne metode u nauci. Bio je i veliki lingvista sposoban da pročita rukom napisan veliki broj studija, jasno je vidio pravac razvoja nauke kao historijskog procesa, pri tom uvijek pazeći da je stavi u odgovarajući kontekst. Njegovi radovi su stoga od velike važnosti i interesa za ljude koji se bave istorijom nauke.

Bio je pobožan musliman napisao je dosta religioznih tekstova. Nije pokazivao predrasude prema različitim sektama ili rasama ali je znao naći jake riječi opisujući djela koja su počinili. Arapski osvojači Havarizma su tako, na primjer, uništili neke od starih tekstova – koji grijeh veći od ovog bi mogao biti počinjen prema učenjaku posvećenom učenju i historiji kao što je to bio al-Biruni. Što se tiče kršcanske vjere al-Biruni je razmatrao doktrinu oprosta, pišući u svojoj Knjizi Indije: “…to je plemenita filozofija, ali nisu svi ljudi na svijetu filozofi. …I zaista, otkad je Konstntin Pobjednik postao kršćanin i mač i bič su imali posla.”

Ljudima koje je smatrao plitkoumnim obraćao se s dozom sakrazma. Jedan takav odgovor je dao čovjeku koji je primijetio kako na instrumentu za određivanje vremena molitve stoje ugravirani bizantijski mjececi. U svojim Sjenkama al-Biruni je odgovorio: “Bizantijci također jedu hranu. Onda ih ne imitirajte u tome.”

Izvor: The MacTutor / Matematik.ba

Related Articles

Close