Na današnji dan 26. maja 1918. umro je Muhamed Seid Serdarević

Rodio se u Zenici 8. decembra 1882. godine, gdje je pohađao i završio mekteb i osnovnu školu. Pred svojim ocem Abdulhamid-efendijom, muderrisom zeničke medrese, počeo je učiti arapski i turski jezik.

Na današnji dan, 26. maja 1918. godine, u Zenici je umro Muhamed Seid Serdarević. Bio je perspektivan bošnjački alim, veoma plodonosnoga, ali, nažalost, kratkoga životnoga vijeka. Ostao je upamćen kao autor prvog vjerskog udžbenika na bosanskom jeziku – Fikhu-l-ibadata, pisanog arebicom. Do tada su djeca u mektebima i medresama učila malo ili nimalo razumljivo vjersko štivo i gramatike na turskom ili arapskom jeziku. Jedan takav, originalan primjerak ovog udžbenika, moguće je pronaći u Behram-begovoj biblioteci u Tuzli.

“Rodio se u Zenici 8. decembra 1882. godine, gdje je pohađao i završio mekteb i osnovnu školu. Pred svojim ocem Abdulhamid-efendijom, muderrisom zeničke medrese, počeo je učiti arapski i turski jezik. Nastavio je školovanje u Gazi Husrev-begovoj Hanikah medresi u Sarajevu gdje se isticao i bistrinom i marljivošću. Uporedo sa slušanjem predavanja u medresi polazio je u Darul-muallimin, koji je završio 1904. godine, kada i medresu. Odmah po završetku školovanja postavljen je muallimom u Zenici. Tu je ostao do 1910. godine, kada je došao u Sarajevo za urednika Muallima. List je uređivao tri godine koliko je Muallim i izlazio. 1913. godine imenovan je za imama centralne kaznionice u Zenici. U isto vrijeme je predavao i u medresi zeničkoj vjersko-orijentalne predmete. 1914. godine bio je imenovan muftijom u Travniku, ali se zahvalio na ovom visokom položaju i ostao i dalje imam i muderris. Umro je u 36. godini života.

Serdarević se prvi puta javio u Beharu 1904. godine i od tada pa do smrti (za 15 godina) napisao je veliki broj članaka, rasprava originalnih i prevedenih. Pisao je iz raznih područja islamskih znanosti. Naročito je mnogo pisao o unapređenju i reorganizaciji osnovne vjerske nastave. Poznat  mu je referat, koji je održao na prvoj godišnjoj skupštini Udruženja imama i muallima Bosne i Hercegovine 1909. godine – Preustrojstvo mektebi ibtidaija. U tom smislu je napisao velki broj članaka u Tariku i Muallimu. Napisao je i nekoliko udžbenika i priruč nika za potrebe mekteba i medresa (Fikhu-l-ibadat, Usuli dinijje, Uputa u povijest islama, Nauka islama i dr.). U Kalajdžićevoj Muslimanskoj biblioteci izašle su tri Serdarevićeve knjige (Jedan hadisi šerif, Istinitost Božijeg bivstva i Muhammedova poslanstva i Dvije opasne socijalne bolesti: alkoholizam i prostitucija). Iz Behara je preštampana u posebnoj knjizi njegova Kratka povijest islama, u kojoj je Serdarević obradio period od Adema, a.s., do Muhammeda . U drugoj je knjizi zamišljao obraditi od Muhammeda  pa dalje, ali ga je smrt u tome pretekla.

Serdarević je mnogo radio i u Udruženju imamsko-muallimskom, gdje je obnašao čast predsjednika dvije društvene godine, a društveno glasilo je uređivao pune tri godine. U organizaciji bosansko-hercegovačke ilmijje bio je tajnik. Održao je veliki broj predavanja i vazova, koji su uvijek bili dobro posjećeni i po materiji interesantni.”*

Također, “kao prvi zenički alim organizirao je odbranu srpskih po­rodica u Zenici, koje su bile na udaru nakon terorističkog napa­da na austrijskog prestolonasljednika u Sarajevu, 28. juna 1914. godine. Kada su 1918. godine bile napadnute hrvatske porodice u Zenici, Muhamed Seid Serdarević organizirao je zaštitu hrvatskih kuća na Crkvicama u Zenici. Tada se i razbolio i u 36. godini života preselio na ahiret.”**

Piše: Resul Mehmedović

Bilješke:

*Mahmud Traljić, Mali podsjetnik značajnih datuma islamske prošlosti Bošnjaka, str. 57-59.

** Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, str. 295-300.

Povezani članci

Back to top button