Nacionalizovao je sve gigante i prognao privatni sektor, a zatim je sve propalo

Venecuela je doživjela jedan od najvećih ekonomskih padova u modernoj historiji – snažnu inflaciju, umalo glad i egzodus miliona građana. Ipak ostaje neslaganje oko toga šta ga je prouzrokovalo.

Mnogi odbijaju da krive socijalizam, umjesto toga okrivljuju pad cijena nafte, korupciju, napuštanje demokratije i druge faktore. Ako je socijalizam imao neku ulogu, to je bila mala, kaže venecuelanski pisac Francisco Toro u Washington Postu, navodeći “jedinstven splet okolnosti u kojem je socijalizam samo jedan dio”.

Drugi poriču da je Venecuela ikada bila čak i socijalistička. Noam Chomsky, koji je pohvalio prethodnog predsjednika Venecuele Huga Chaveza za smanjenje siromaštva, jedan je od njih.

“Nikad nisam opisao Chavezovu državnu kapitalističku vladu kao socijalističku“, rekao je Čomski Johnu Stosselu nakon ekonomskog kolapsa Venecuele. “Bio je prilično udaljen od socijalizma. Preostao je privatni kapitalizam.”

Standardna definicija socijalizma je vlasništvo države nad sredstvima za proizvodnju. Kada vlada preuzme vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, to se naziva nacionalizacija. Dakle, što više vlada nacionalizuje, to je više socijalistička.

I Venecuela je dosta nacionalizovala otkako je Hugo Chavez došao na vlast. Zapravo, jedan od Chavezovih slogana bio je: “Sve što je privatizovano, neka bude nacionalizovano.”

Iako je poznato da je Chavez proširio državnu kontrolu nad venecuelanskim naftnim operatorima i oduzeo imovinu stranih i domaćih proizvođača, ovo nije jedina industrija koju je on nacionalizovao. Ovdje je uži spisak drugih industrija i kompanija koje je Hugo Chavez nacionalizovao upravo tokom posljednjih nekoliko godina svog predsjedavanja, kao i strašne posljedice po stanovnike Venecuele.

1. Industrija čelika

Chavez je 2008. prijetio eksproprijacijom Sidora, najvećeg venecuelanskog proizvođača čelika, tvrdeći da akcionari traže “prekomjernu nadoknadu” za nacionalizaciju kompanije, što je i naredio u okviru napora da poboljša plate i beneficije radnika. Sljedeće godine Ternium SA, Sidorova matična kompanija, složila se da proda svojih 59,7% udjela u kompaniji Venecueli za 1,97 milijardi dolara, čime je finalizirala vladino preuzimanje najveće venecuelanske čeličane.

Rezultati? U novembru 2019. proizvodnja čelika u Venecueli dostigla je svoj historijski najniži nivo, izvještava Trading Economics – hiljadu tona, što je pad od 479.000 tona za razliku od marta 2007.

2. Poljoprivreda

Chavez je 2009. godine nacionalizovao plantaže riže u vlasništvu prehrambenog giganta Cargilla i poslao trupe u postrojenja za preradu, za koje je rekao da naplaćuju previše.

Godinu dana kasnije, Chavez je najavio otkup kompanije za proizvodnju maziva za motorna vozila i Fertinitro, najveće venecuelanske kompanije za gnojiva, koja je djelimično bila u vlasništvu kompanije Koch Industries, koja je imala 35% tržišnog udjela. Nisu to bile jedine kompanije koje je Chavez zapljenjivao. Istog mjeseca kada je izvlastio Fertinitro, objavio je da je zaplijenio 494.000 hektara zemlje u vlasništvu britanske mesne kompanije Vestey Foods, kao dio “prijateljskog sporazuma”. Pola miliona hektara, izvijestio je Reuters, predstavljalo je samo djelić miliona hektara koji je Chavez zaplijenio i preraspodijelio kao dio svojih planova za smanjenje siromaštva. Danas mnogi Venecuelanci uzgajaju vlastitu hranu da bi izbjegli gladovanje.

3. Bankarstvo

Banco Federal, osnovana je 1982. godine, bila je 11. najveća banka u Venecueli, kada je Chavez naredio zaplijenu u junu 2010. godine, pozivajući se na pitanja likvidnosti. Banco Federal bila je jedna od skoro desetak banaka koje je Venecuela zatvorila nakon što je kupila Banco de Venezuela za 1,2 milijarde dolara, sporazum koji je postigla u nacionalizaciji venecuelanske finansijske industrije.

Prema Bloomberg Newsu, 16 bankara je uhapšeno, a više od tri desetine naloga za hapšenje objavljeno je nakon panike koja je uslijedila nakon Chavezove najave o nacionalizaciji finansijskog sektora. Venecuela je posljednjih godina pretrpela godišnju stopu inflacije od 10.398 procenata.

4. Rudnici zlata

Oktobra 2009, Associated Press izvijestio je da je američka rudarska kompanija Gold Reserve Inc. objavila da je Chavez “preuzeo kontrolu nad njihovim unosnim venecuelanskim rudnikom zlata dok socijalističke vlasti uspostavljaju kontrolu nad nacionalnim mineralnim sirovinama.” Skoro dvije decenije, kompanija Spokane iz Vašingtona kopala je bogatstvo iz rudnika Brisas, koji se u zlatnim rezervama procenjuje na 10,2 miliona unci. Tada je Chavez raskinuo ugovor i preuzeo kontrolu. (U 2017. godini, Venecueli je naređeno da plati Gold Reserve Inc. milijardu dolara kao dio nagodbe.)

Dvije godine kasnije najavljeni su planovi za potpunu nacionalizaciju svih eksploatacija zlata. “Ovdje imam zakone koji omogućavaju državi da eksploatiše zlato i sve povezane aktivnosti (…) zlato ćemo nacionalizovati i pretvorit ćemo ga, između ostalog, u međunarodne rezerve, jer zlatu i dalje raste vrijednost”, izjavio je Chavez za državnu televiziju. CNN izvještava da današnjim rudnicima zlata u Venecueli upravljaju odredi smrti koji rade u tandemu s Madurovom vojskom.

5. Telekomunikacije

Početkom 2007. godine, ubrzo nakon što je osvojio drugi šestogodišnji mandat na mjestu predsjednika, Chavez je najavio svoj plan nacionalizacije najveće venecuelanske telekomunikacione kompanije – CANTV.

“Nacionalizujmo je”, izjavio je Chavez za CANTV. “Sve što je privatizovano, neka bude nacionalizovano.” Sljedećeg mjeseca, Verizonu, koji je u to vrijeme bio vlasnik 28,5 procenata udjela CANTV-a, plaćeno je 572 miliona dolara za udio u kompaniji.

Do 2016. godine, CANTV-ov broj zaposlenih se udvostručio, a plate porasle, izvijestio je Reuters, ali mnoge telefonske linije u zemlji nisu više radile. “Kompanija je vremenom zamrznuta”, rekao je Jose Maria De Viana, bivši izvršni direktor CANTV-a.

6. Električna energija

Iako je Chavez najavio planove za nacionalizaciju telekomunikacija, on je manevrirao da preuzme proizvodnju Electricidad de Caracasa, najvećeg privatnog proizvođača električne energije u Venecueli. Tu želju je ostvario na ceremoniji u predsjedničkoj palati u februaru, kada je izvršni direktor američke kompanije AES Corp potpisao prodaju udjela od 82 procenta za 740 miliona dolara.

Od marta 2019. godine, Venecuela se bori sa stalnim prekidima električne energije koji već sedmicama ostavljaju milione bez struje ili pristupa internetu.

7. Turizam i putovanja

Oktobra 2011, Chavez je predstavio svoj plan da pretvori Los Rokues, netaknuti arhipelag od bijelog peska na Karibima, koji je postao odredište bogatih turista, u sklonište za siromašne. Chavez je rekao da će njegova vlada zaplijeniti privatne kuće za odmor i hotele i staviti ih na raspolaganje drugim klasama, koje bi s kopna mogli prevoziti gliserima i jahtama oduzetim od bankara koji su pobjegli iz Venecuele.

“Postoje neke kuće koje su bespravno sagrađene”, rekao je Chavez za državnu televiziju, “mi ćemo ih oduzeti.” Danas Los Rokues više nije destinacija za turiste. Sada je mjesto šverca droge.

8. Transport

U septembru 2011, Chavez je objavio da je nacionalizovao Conferry, najveću trgovinsku brodarsku kompaniju u Venecueli. Conferry, porodična kompanija koja je djelovala od 1950-ih, posjedovala je brodove poput La Lidia, koji su mogli prevoziti više od 800 ljudi i stotine automobila brzinom do 40 čvorova. Brodovi su često korišteni za putovanja od venecuelanskog kopna do ostrva Margarita, jednog od glavnih turističkih odredišta u zemlji.

Prema Reutersu, Chavez je navodne probleme s radom – kašnjenja i pritužbe putnika – naveo kao opravdanje za stavljanje kompanije pod državnu kontrolu.

“Ne više. To je katastrofa. Nacionalizovat ćemo je”, rekao je Chavez za državnu televiziju. “Sigurnost naših ljudi koji putuju u Margaritu je veoma važna.”

2019. godine BBC News Mundo izvijestio je da ostaci Conferryjeve flote danas “nemilosrdno propadaju”. “Ovo je nekada bila potpuno operativna luka, sada imamo terminal zatrpan gvožđem”, objasnio je jedan službenik Conferryja za BBC News Mundo tokom obilaska objekta.

Brza cesta za sužanjstvo

Ljudi mogu i dalje da tvrde da tragično stanje Venecuele nije povezano s njenom socijalističkom politikom. Ipak, ne može se poreći da je Venecuela pretrpjela jedan od najvećih ekonomskih padova u historiji odmah nakon što je započela jednu od najvećih kampanja nacionalizacije ikada, kampanju koja je otišla mnogo dalje od nacionalizacije naftnih operatora.

Nacionalizujući sve, od čelika i brodarstva do poljoprivrede, rudarstva, bankarstva, električne energije, telekomunikacija i još mnogo toga, Hugo Chavez je postavio svoje ljude na put ka ropstvo s kojeg nema povratka nazad.

Ljudi ne bi trebalo da se naslađuju tragedijom Venecuele, ali moramo naučiti iz nje. Ako odbijemo, to je sudbina koja će se, bojim se, uskoro ponoviti.

Piše: Jon Miltimore (FEE / Dialogos)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović