Najvažnije životno pravilo Jordana Petersona

Preuzmite odgovornost za svoj život.

Prije skoro dvije godine prijatelji su mi kupili najprodavaniju knjigu Jordana Petersona,  12 pravila za život.

Počeo sam je čitati vrlo brzo, ali tokom čitanja skrenuo sam s puta i nisam je završio. (Inače mi se ovo nikada nije dogodilo, ali odgajanje tri djeteta izmijenilo je moje čitalačke navike).

S Petersonovim skorim povratkom na javnu scenu, odlučio sam završiti započeto. Trenutno čitam Pravilo br. 12 (“Pomazite mačku koju sretnete na ulici”) i na kraju evaluirati knjigu.

No, prije nego što se pozabavim cijelom knjigom, čini mi se umjesnim podijeliti najvažnije pravilo iz Petersonovog djela, koje je prodato u više od tri miliona primjeraka širom svijeta.

Preuzmite odgovornost za svoj život.

To je to. Zvuči jednostavno, čak i banalno. To je nešto što očekujete da čujete od svog oca ili bake nakon što nešto zabrljate ili dobijete otkaz.

Ipak, to je trenutno prijeko potrebna poruka. Norman Doidge, koji je napisao predgovor za 12 životnih pravila, saglasan je da je to osnovna lekcija Petersonove knjige.

“(…) najvažnije pravilo je da morate preuzeti odgovornost za svoj život. Tačka,” napisao je Doidge, fizijatar, pisac i Petersonov prijatelj.

Da budemo jasni, preuzeti odgovornost zapravo i nije jedno od dvanaest Petersonovih pravila. Ipak, Doidgeva ocjena je tačna i trebala bi biti svojevrsno iznenađenje.

Lična odgovornost nad svojim životom ideja je utkana u pravila koja Peterson nudi u svojoj knjizi kao protuotrov haosu koji mnogi od nas danas osjećaju. (To je također tema njegovih predavanja i intervjua). Kada Peterson kaže da stojite uspravno, stičete prijatelje, najprije svoj dom dovedete u red, govorite istinu, pospremite krevet, budete precizni u govorima, itd, njega zapravo ne zanima stvarno da li vam je soba čista. On ustvari govori slušateljima kako oni mogu preuzeti kontrolu nad svojim životima. On ih podsjeća na njihovu snagu.

Pitanje je zašto odjednom ova lekcija postaje tako važna? Na kraju krajeva, Petersonova poruka nije nešto novo. Na mnogo načina, njegova predavanja su prožeta idejama antičkih stoika, koji su dva milenija ranije učili da je put ka mirnom i sretnom životu savladavanje jedne stvari koju ljudi zaista mogu kontrolisati: njih samih.

“U čemu je dobro? U našim izborima,” primijetio je stoički filozof Epictetus. “U čemu je zlo? U našim izborima.”

Poruka stoika bila je da ne trebamo podrediti naša osjećanja, našu sreću, vanjskim faktorima. Na kraju krajeva, često imamo vrlo malo kontrole nad događajima i okolnostima i ljudima. Put ka harmoniji i sreći je u učenju kako kontrolisati način na koji mi, kao pojedinci, reagujemo na te stvari.

Ideje o samoosnaživanju, samokontroli i individualnoj inicijativi, naravno, teško da su karakteristične samo za stoike. Drugi stari filozofi proučavali su ove koncepte do različitih nivoa. Ove teme su također utkane u američku ideju i prisutne su u klasičnim radovima poput Poor Richard’s Almanack Benjamina Franklina i Self-Reliance Ralpha Walda Emersona.

Problem, kako to Peterson vidi, je što Amerikanci više ne dobijaju ove lekcije. U intervjuu sa British GQ 2018. godine, Peterson je upitan zašto su ljudi bili tako “gladni” ove poruke. “Gladni su rasprave o odnosu odgovornosti i smisla,” odgovorio je Peterson. “Nismo imali tu raspravu u našoj kulturi već pedeset godina.”

Ovo je nevjerovatna izjava. Tokom većeg dijela ljudske historije, mislioci su proučavali ovo pitanje – kako su naši individualni izbori povezani s življenjem života sa smislom – vjerovatno više od svih drugih. Ono je bilo centralno pitanje u filozofiji mislioca od Platona i Aristotela do Immanuela Kanta i Nietzschea.

No, Peterson kaže da više se više ne bavimo ovim pitanjima. Postmoderna filozofija odvela nas je drugim pravcima.

“Koncentrisali smo se na prava i privilegije i slobode i impulsivna zadovoljstva,” kaže Peterson. “Sve to ima svoje mjesto, ali je površno, i nije dobro. Jer, ako su ljudi plitko usidreni, oluje će ih raznijeti. A oluje dolaze.”

Oslanjajući se na odgovornost je ono kako ljudi nauče nositi se sa olujama koje su neizbježne. Kao što mnogi znaju, Peterson se susreo s vlastitom olujom kada je njegovoj supruzi Tammy dijagnosticiran terminalni rak u aprilu 2019. godine, od kada se borio sa ovisnošću od benzodiazepina.

Peterson je preživio svoju oluju jer je njegov život bio usidren u odgovornosti, koja mu je nudila smisao i snagu. Nažalost, mnogi su danas neusidreni.

Kada Peterson kaže da nismo imali raspravu o odgovornosti i smislu u našoj kulturi već pedeset godina, on aludira na kulturnu promjenu koja je dogodila. Ne samo da ne učimo ljude kako da preuzmu odgovornost za svoje živote, već ih na mnoge načine aktivno obesrabrujemo da to učine. Woke kultura, kultura sigurnih prostora i izigravanja žrtve – su manifestacije kulture koja je zamijenila individualnu odgovornost sa kolektivističkim poimanjima nepravde. Neki su otvoreno neprijateljski nastrojeni prema Petersonovoj poruci o posjedovanju svog života.

Ovo ne znači da nepravda ne postoji. Ona postoji i uvijek će postojati. Problem je što smo u potrazi za uklanjanjem nejednakosti u svijetu zaboravili da najprije moramo posjedovati sebe (tj. imati kontrolu nad sobom) i popravljati sebe.

Štaviše, Petersonova poruka nije da ignorišemo nepravdu. Njegova poruka je da preuzmemo odgovornost za vlastiti život uprkos postojanju nepravde, koja će svakako uvijek postojati. (Peterson je istakao, na primjer, da studije pokazuju da sudbina onoga ko čeka uslovni otpust uveliko zavisi od toga da li je nadležni sudija ručao prije ili poslije donošenja konačne presude. Gladne sudije su mnogo manje sklone opraštanju).

Ovako se postaje brod koji se može nositi s olujama – ne tako što ćete usmjeravati svoju moć prema stvarima koje su van vaše kontrole, nego preuzimanjem odgovornosti nad stvarima nad kojima je to moguće.

Sama činjenica da neki smatraju Petersonovu poruku stranom, neobičnom i vrijednom njihovog neprijateljstva je dokaz koliko je ona zapravo neophodna.

Trebali bismo biti zahvalni što se Jordan Peterson vratio da je dostavi.

Piše: Jon Miltimor (FEE / Dialogos)

S engleskog preveo: Amir Krpić

Povezani članci

Back to top button