Nur ef. Hafizović, vrhovni šerijatski sudija u Bosni do 1916. godine

Islamska zajednica u BiH od 1878. do imenovanja prvog reis-ul-uleme

Islamska vjerska zajednica u jugoslovenskim zemljama, koje su bile u sklopu Osmanskog carstva, nije bila u halifatu predstavljena domaćim rukovodstvom, nego je u svim vjerskim poslovima bila podredena izravno Mešihatu u Istambulu. Vjerske poslove, u ime Mešihata, na jugoslovenskom području, obavljali su dekretirani muftije, šerijatske sudije, muderisi i imami.

Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske 1878. godine, muslimani su, definitivno, potpali pod vlast neislamskih država. Međutim, po odredbi Berlinskog kongresa i Novopazarske konvencije, u Bosni i Hercegovini, suverenitet halife u vjerskim poslovima nije bio prestao, pa je vjerske poslove i nadalje u ime halife obavljao ranije postavljeni vrhovni šerijatski sudija Nur ef. Hafizović.

Austro-Ugarska okupacija 1878. godine zatekla je na položaju vrhovnog šerijatskog sudije Nur ef. Hafizovića. Okupaciona vlast smatrala ga je legalnim predstavnikom Islamske zajednice u Austro-Ugarskoj monarhiji sve do 17. oktobra 1882. godine. Husein-Nurudin sin Mehmed Rešid ef. rođen je u Rogatici gdje je stekao osnovno obrazovanje. Godine 1861. položio je u Sarajevu, pred posebnom komisijom, ispit za kadiju. Službovao je u Bos. Gradišci, Gračanici i Gradačcu, a kada je izašla Carska naredba da kadije koje služe u Bosni imaju da se podvrgnu naročitom ispitu u Istambulu, on je otišao i položio taj ispit. Bio je cijenjen i veoma sposoban alim, pa je 1870. godine imenovan za kadiju u Izmiru. Tu je odlikovan ordenom „Medžidije V reda“, a kasnije i ordenom „Muderis od Edrene“. U Bosnu se vratio prije austro-ugarske okupacije iz zdravstvenih razloga. Imenovanjem prvog reis-ul-uleme Mustafe Hilmi ef. Hadžiomerovića 1882. godine Nur ef. je ostao vrhovni šerijatski sudija i tu dužnostje obavljao do 1916. godine kada je penzionisan kao predsjednik toga suda. Preselio se u Rogaticu i tu je umro 12. 04. 1921. godine. Pokopan je kod Careve džamije s njene desne strane.

Nur ef. Hafizović (u. 1921)

Osnivanje ulema medžlisa i imenovanje prvog reis-ul-uleme

U doba Turske, Islamska vjerska zajednica nije imala organizovanu posebnu centralnu vlast za nase krajeve nitije imala vrhovnog poglavara. Najveće položaje u vjerskom zvanju muslimana zauzimali su muftije i kadije. Nakon okupacije 1878. godine Austro-Ugarskoj nije išlo u prilog nikakvo organizovanje vjerske zajednice. Njen glavni cilj bio je da presjeće tu duhovnu vrpcu izmedu Bosne i Carigrada i spriječi uticaj Turske na vjerski i duhovni život bosansko-hercegovačkih muslimana.

Međutim, uspostavljanjem centralne vakufske uprave, sa kojom je Austro-Ugarska željela da obmani muslimane, čiji su članovi bili postavljeni dekretom, nije zadobila naklonost muslimanskih masa i njihove uleme. Bunt i nezadovoljstvo muslimanske ehalije bivao je sve veći pa je okupaciona vlast, popuštajući pred narodnim otporom dozvolila da vakufska uprava preraste u Vakufsko-mearifski sabor iz koga je nikao Ulema medžilis, koji ima da se stara o vjerskoj prosvjeti, a na čijem čelu stoji reis-ul-ulema, vrhovni duhovni poglavar muslimana.

Naredbom carsko-kraljevskog zajedničkog ministarstva od 24. oktobra 1882. godine uvodi se institucija Ulema medžlisa sa reis-ul-ulemom na čelu. Tekst te naredbe glasi:

1. Za upravljanje muhamedanskih i bogomoljskih odnošaja postavlja se reis-ul-ulema i pokraj njega „Medžlis uleme“ sastojeći se od četiri člana.

2. Reis-ul-ulemu kao i članove „Medžlis uleme“ imenuje Njegovo carsko i kraljevsko apostolsko Veličanstvo.

3. Naročita je dužnost „Medžlis uleme“ da obavlja ispitivanje kadija i naiba, a prema uspjehu ovih ispita izdaće se dekret glede osposobljenja.

4. Između kandidata koji su tim načinom sposobnim pronađeni, imenovat će Zemaljska vlada, kadije i naibe na prijedlog reis-ul-uleme.

Na temelju ove naredbe donešenje statut koji će ostati na snazi sve do dobijanja vjersko prosvjetne autonomije 15. aprila 1909. godine.

Odlomak iz djela: Ferhat Šeta, Reis-ul-uleme u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji od 1882. do 1991. godine, str. 15-16.

Priredio: Resul Mehmedović (Dialogos)

Povezani članci

Back to top button