Objašnjenje: Mileijev ekonomski program i preokret Argentine

Argentina posjeduje jednu od najvećih ekonomija Latinske Amerike, značajne prirodne resurse i predstavlja globalnu silu u izvozu poljoprivrednih proizvoda. Također ima ogromna mineralna bogatstva, uključujući litij, supstancu ključnu za globalnu energetsku tranziciju i borbu protiv klimatskih promjena. Međutim, uprkos svim pozitivnim faktorima, ova zemlja sa približno 46 miliona stanovnika ima nezavidnu historiju ozbiljnih ekonomskih kriza, masovnih neplaćanja duga i radikalnih zaokreta u politici. Godine 2023. Javier Milei, samoproglašeni “anarhokapitalista”, iznenadio je argentinsku političku scenu i pobijedio na predsjedničkim izborima. Sad, kao predsjednik u Casa Rosadi, Milei ponovo vodi Argentinu putem radikalnih ekonomskih promjena. Hoće li Mileijev pokušaj preoblikovanja Argentine uroditi plodom?

1. Zašto je Javier Milei došao na vlast? Šta je navelo 56 posto argentinskih glasača da podrže relativno nepoznatog libertarijanskog kandidata s krajnje desnice?

Decenijama Argentina živi iznad svojih mogućnosti, trošeći bogatstvo stečeno u prošlosti. Uobičajena fraza da je Argentina nekada bila među najbogatijim zemljama svijeta tačna je, ali samo do 1940-ih i 1950-ih, odnosno dolaska Juana Dominga Perona na vlast. Posljednjih 75 godina Argentina funkcionira po populističkom, korporativističkom i rentijerskom ekonomskom modelu, živeći od prihoda koji dolaze od sve manjih zaliha bogatstva. Ova ekonomska dinamika ima očite granice, a čini se da je frustracija društva tim modelom kulminirala na izborima 2023. godine.

Frustrirani nedostatkom ekonomskih prilika, rastućim siromaštvom i hroničnim lošim upravljanjem ekonomijom, glasači – posebno mlađi – dali su Javieru Mileiju ogromnu pobjedu u drugom krugu predsjedničkih izbora u novembru 2023. godine. Milei je osvojio 55,7 posto glasova, dok je njegov peronistički protivnik Sergio Massa dobio 44,4 posto. Ipak, Mileijeva politička stranka stara samo dvije godine – La Libertad Avanza – uspjela je osvojiti samo 16 posto mjesta u donjem domu parlamenta, 10 posto mjesta u senatu i nijednu guvernersku poziciju.

U vrijeme izbora, siromaštvo, nekad rijetka pojava u Argentini, dostiglo je oko 50 posto stanovništva, a frustracija birača prema političkoj klasi, za koju se smatralo da se bavi isključivo samoočuvanjem i ima malo interesa za poboljšanje života većine Argentinaca, dosegla je vrhunac. U mnogim aspektima Mileijeva pobjeda je viđena kao antielitistički iskaz i protestni glas, a manje kao podrška samom Mileiju i njegovim politikama. Ipak, Mileijeva ekonomska dijagnoza za Argentinu privukla je pažnju mnogih ekonomista širom svijeta, a ne samo onih koji se smatraju libertarijancima.

Nakon deset mjeseci na vlasti, Milei je postigao značajan dio svojih ekonomskih ciljeva: budžet vlade je prvi put nakon dugo vremena u suficitu, centralna banka više ne štampa novac, a inflacija je pala na jednocifrene mjesečne nivoe. Međutim, ostaju dva ključna izazova: ekonomija nije pokrenula rast i argentinski pezos još uvijek nije slobodno plivajući. Milei je i dalje popularan prema većini međunarodnih standarda, ali politički medni mjeseci ne traju zauvijek, a kako se približavaju izbori na sredini mandata 2025. godine, ekonomija mora početi pokazivati znakove oporavka.

2. Koja je Mileijeva dijagnoza ekonomskih problema Argentine? I koji je njegov pristup njihovom rješavanju?

Glavni ekonomski argument Javiera Mileija je jednostavan: javni sektor u Argentini je prevelik za svoje dobro i kao takav potiskuje inicijativu u privatnom sektoru. Duboki politički korijeni korporativističkog ekonomskog modela zemlje čuvaju arhitekturu ovog uređenja i održavaju ga na snazi. Ukratko, previše Argentinaca živi od državnih davanja i poslova u javnom sektoru, ekonomija je prekomjerno regulisana, a ta regulacija zauzvrat guši poslovanje privatnog sektora. Godine fiskalnih deficita dovele su do perioda hroničnog prekomjernog zaduživanja vlade, što je neizbježno rezultiralo velikim neplaćanjima duga i izazvalo višegodišnje ekonomske i političke poremećaje. Historija Argentine i Međunarodnog monetarnog fonda bila je u najboljem slučaju nestabilna, s više od 21 programa podrške otkako je Argentina postala članica MMF-a.

Tokom predsjedničke kampanje, Milei je obećao preduzeti radikalne i brze mjere kako bi reformisao ekonomiju. Njegova administracija je brzo djelovala kako bi sprovela šok prilagođavanje budžeta koje je uravnotežilo državni budžet i zaustavilo monetizaciju fiskalnih deficita od strane centralne banke. Državni deficiti i odgovarajući krediti centralne banke za njihovo finansiranje bili su jedan od glavnih pokretača galopirajuće inflacije. Zajedno s ekonomskim padom i jačanjem valute, Mileijeve mjere imale su željeni učinak smanjenja mjesečne inflacije potrošačkih cijena s otprilike 25% krajem 2023. na 3,5% u septembru, što je najniži nivo od 2021. godine. (Na godišnjem nivou, argentinska inflacija, iako u opadanju, još uvijek iznosi visokih 237%.) Ovo prilagođavanje također je imalo pozitivan učinak na promjenu trgovinske bilance u suficit i omogućilo zemlji da poveća devizne rezerve.

Kako bi uveo disciplinu u ekonomsko upravljanje, Milei je prvobitno namjeravao potpuno dolarizirati ekonomiju, ukidajući argentinski pezos. Nakon preuzimanja dužnosti, odustao je od te ideje zbog nedostatka deviznih rezervi i po preporuci nekih svojih savjetnika. Ipak, režim valute je i dalje nefleksibilan: kontrole deviznog tržišta (tzv. cepo cambiario) koje ograničavaju kretanje valute ostaju na snazi, kao i paralelni kurs (tzv. plavi dolar).

Svjestan svoje ograničene podrške u Kongresu, ali oslanjajući se na politički zamah svoje uvjerljive pobjede, Milei u početku nije pokazivao veliki interes za izgradnju političke i društvene podrške. Na kraju će to morati promijeniti i morat će izgraditi političke mostove s Kongresom i guvernerima Argentine ako želi konsolidovati i produbiti svoj ekonomski program preko prijeko potrebnih strukturnih reformi. Dakle, uprkos njegovim početnim uspjesima, još uvijek je rano procijeniti Mileijevu vladu.

3. Hoće li Mileijev ekonomski program biti uspješan i koji su rizici da krene pogrešno? Kako se razlikuje od prethodnih pokušaja stabilizacije ekonomije?

Kako ide do sada? Da ocjenjujemo, Mileijev mandat bi dobio ocjenu od 4+ do 5-. Neuobičajeno za Argentinu, zemlja bilježi fiskalni suficit od početka godine, inflacija je značajno opala, ali ekonomija još uvijek ne pokazuje jasne znakove oporavka. Međutim, inflacija je smanjena ne samo zbog suficita na fiskalnim računima, već i zbog recesije i realnog jačanja valute. I ovdje leži dilema za Mileijevu administraciju.

Prvi veliki rizik za Mileijevu vladu je pitanje “kad” će se ekonomija oporaviti. Ovo će odrediti da li će Milei politički i ekonomski uspjeti. Kad oporavak počne, trebao bi dobiti zamah jer se aktiviraju “animalni duhovi”, potisnuto poduzetništvo pokreće, ulaganja rastu i, u najboljem slučaju, odvija se animiran ekonomski ciklus. Oporavak bi također omogućio vladi da ravnomjernije raspodijeli bol fiskalnog prilagođavanja u društvu, ublažavajući dio političkog rizika. Početno prilagođavanje je teško pogodilo radničku i srednju klasu, jer se historijski najveći dio državne potrošnje koncentrisao na te segmente. U konačnici, što duže treba da se oporavak pojavi, to je veća vjerovatnoća da će Milei izgubiti politički kapital.

Posljednji glavni veliki pokušaj argentinskih kreatora politike da reformišu ekonomiju dogodio se tokom administracije Mauricija Macrija (2015-2019). Taj pokušaj je propao zbog grešaka u dizajnu programa prilagođavanja. Konkretno, brzina prilagođavanja bila je previše postepena, a redoslijed ekonomskih mjera pokazao se pogrešnim. Milei i njegov ekonomski tim – od kojih su neki bili dio te Macrijeve vlade – proučili su i, pretpostavlja se, naučili iz tog iskustva.

Specifično, Macrijeva administracija oslobodila je kurs valute i uklonila kontrole kapitala, ali je usvojila postepeni pristup fiskalnom prilagođavanju. Taj postepeni pristup bio je fatalan za Macrija i njegov tim. Milei se čini da je uzeo u obzir to iskustvo i preokrenuo redoslijed: njegova administracija sprovela je vrlo strogo fiskalno prilagođavanje od samog početka; međutim, bio je spor u liberalizaciji pezosa i uklanjanju kontrola kapitala, a ovdje leži drugi veliki rizik za Mileija.

Neposredna zabrinutost je nivo kursa valute. Nakon početne devalvacije od 50% krajem 2023, argentinski pezos deprecira otprilike 2% mjesečno, tempom koji je sporiji od mjesečne inflacije, tako da u realnim terminima valuta jača tokom ove godine do nivoa koji počinje izgledati precijenjen.

Iako je jačanje pezoa također doprinijelo smanjenju inflacije, učinilo je Argentinu donekle skupom. Dugoročno, ovo možda nije održivo. Ekonomska historija (posebno ona Argentine) pokazuje da precijenjene valute imaju tendenciju pada. U idealnom svijetu, vlasti bi u nekom trenutku trebale osloboditi valutu da njena vrijednost pređe na konkurentniji nivo i ukloniti kontrole na tokove kapitala. Jedini način na koji to mogu učiniti je ako se stopa inflacije smanji ispod tempa deprecijacije valute i ako zemlja izgradi dovoljno deviznih rezervi kako bi dala kredibilitet sistemu slobodnog kursa. Nijedan od tih uvjeta još nije ispunjen.

4. Koji su glavni rizici s kojima se suočava njegov ekonomski program? Šta znamo nakon 10 mjeseci na vlasti što ranije nismo znali?

Administracija predsjednika Javiera Mileija slijedi smjeli pristup “šok terapije” kako bi reformisala ekonomiju Argentine. Osam mjeseci nakon njegovog mandata, jasnije su politički izazovi s kojima se suočava i rizici koje oni predstavljaju za održivost njegovog programa. Uprkos radikalnoj prirodi njegovih reformi, Mileijev rejting podrške ostao je stabilan na oko 50 posto u junu, što odražava oprezni optimizam među nekim Argentincima. Međutim, ta podrška zavisi od njegove sposobnosti da svoje politike pretvori u stvarna, opipljiva poboljšanja u svakodnevnim životima ljudi – nešto što se još nije ostvarilo.

Ključni politički rizik za Mileija je teškoća u snalaženju u zakonodavnom tijelu gdje njegova stranka, La Libertad Avanza, nema većinu. Ovo ga prisiljava na pregovore s opozicijskim grupama kako bi usvojio ključne reforme, što često dovodi do političkih kompromisa. Na primjer, usvajanje zakona “ley bases” naišlo je na snažan otpor ljevičarskih stranaka, što je prisililo Mileija da razvodni prijedlog zakona. Ipak, konačna verzija i dalje je sadržavala nekoliko značajnih promjena koje je Milei želio, pokazujući njegovu sposobnost postizanja zakonodavnog uspjeha uprkos otporu. Međutim, ova pobjeda također naglašava veći izazov koji predstoji: bez kontinuiranih zakonodavnih pobjeda, njegova administracija rizikuje stagnaciju i gubitak potrebnog zamaha za šire ekonomske reforme.

Gledajući unaprijed, Milei je već usmjerio pogled na izbore na polovini mandata 2025. godine, gdje nastoji povećati zastupljenost svoje stranke u Kongresu. Pobjeda na tim izborima bila bi ključna za osiguranje političke moći potrebne za provedbu zakonodavne agende bez prekomjernog oslanjanja na kompromise. Tokom mitinga u Buenos Airesu u septembru, Milei je naglasio važnost tih izbora, rekavši da bi jače prisustvo njegove stranke 2025. omogućilo veliki “potres” u Kongresu, dajući stranci polugu za usvajanje ključnih zakona potrebnih za njegovu vladavinu. Za Mileija, sljedeća godina vjerovatno će biti obilježena strateškim djelovanjem, fokusom na izgradnju saveza i povećanje političkog kapitala kako bi se pripremio za ovaj ključni trenutak.

Strpljenje argentinskog naroda je još jedan značajan politički rizik. Iako je Mileijev rejting ostao stabilan, početni optimizam počinje blijediti jer građani još nisu vidjeli značajna poboljšanja u kvalitetu života. Društveno nezadovoljstvo raste, s obzirom na to da sindikati i druge grupe organizuju proteste protiv mjera štednje i deregulacije koje su negativno utjecale na plate i životni standard. Predstojeći izbori, stoga, nisu samo prilika za stjecanje zakonodavne snage – oni također predstavljaju ključni trenutak za Mileija da dokaže da njegove ekonomske reforme mogu donijeti opipljive rezultate ili rizikovati gubitak strpljenja i podrške javnosti.

Milei je također pokazao svijest o ovim rizicima odgađanjem nekih nepopularnih mjera, poput povećanja cijena komunalnih usluga i javnog prevoza. Iako to ukazuje na njegovu svijest o mogućem nezadovoljstvu, također sugeriše delikatno balansiranje između održavanja fiskalne discipline i izbjegavanja društvenih nemira. U narednim mjesecima, njegova sposobnost da upravlja ovim balansiranjem bit će ključna. Ako Milei nastavi osvajati zakonodavne pobjede, čak i uz kompromise, mogao bi održati zamah potreban za daljnje provođenje svoje agende. Međutim, ako ne uspije kontrolisati rastuće nezadovoljstvo i opoziciju, vlada rizikuje da zapadne u zastoje, nesposobna provesti šire reforme koje su ključne za dugoročni ekonomski oporavak.

Na kraju, Mileijeva politička budućnost zavisit će od njegove sposobnosti da prilagodi svoju strategiju kako bi održao zakonodavne saveze i upravljao očekivanjima javnosti. Ako uskoro ne donese napredak, opozicija bi mogla steći prednost, a rizik od daljnjih protesta mogao bi dovesti do veće nestabilnosti, ugrožavajući kontinuitet i uspjeh napora njegove administracije.

5. Trebamo li obraćati pažnju na političku buku koju stvara predsjednik Milei i kako se on upoređuje s drugim populistima krajnje desnice poput Trumpa i Bolsonara?

Retorika i javna persona predsjednika Javiera Mileija ključni su za njegovu administraciju, odražavajući strategije populista krajnje desnice poput Donalda Trumpa i Jaira Bolsonara. Kao i ovi lideri, Milei koristi kontroverzne izjave i sukobe – poput sporova s brazilskim predsjednikom Luluom da Silvom i španskim premijerom Pedrom Sánchezom – kako bi ostao u centru pažnje i pozicionirao se kao autsajder koji se bori protiv političkog establišmenta. Iako ovakvi potezi generišu naslove, oni ne rješavaju osnovne ekonomske probleme Argentine, postavljajući pitanje koliko je njegov pristup održiv na duže staze.

Poređenja s Trumpom i Bolsonarom su relevantna, ali samo do određene mjere. Za razliku od ovih lidera, čiji se populizam proširio na šira kulturna i društvena pitanja, Mileijev fokus je gotovo isključivo na ekonomiji, što je odraz teške ekonomske krize u Argentini. Argentinski glasači prvenstveno su zabrinuti zbog inflacije, siromaštva i ekonomske nestabilnosti, a Mileijeva platforma temelji se na obećanjima da će riješiti te probleme. Međutim, za razliku od Trumpa i Bolsonara, koji su imali veće stranačke strukture i institucionalnu podršku, Mileijeva stranka je mala i nema duboko ukorijenjenu podršku, što ga prisiljava na kompromise s drugim političkim akterima kako bi progurao svoju agendu.

Potreba za kompromisom postala je očigledna prilikom usvajanja zakona “ley bases”. Iako je Milei uspio progurati zakon kroz Kongres, konačna verzija bila je značajno razvodnjena zbog otpora opozicije. Ova zakonodavna pobjeda pokazuje njegovu sposobnost da se snalazi u političkom pejzažu Argentine, ali i ograničenja njegovog statusa autsajdera. Da bi izbjegao stagnaciju i progurao svoje reforme, Milei mora nastaviti pregovarati s političkim establišmentom koji je nekad kritikovao, rizikujući percepciju da kompromituje svoje principe.

Uprkos političkoj buci koju Milei stvara, argentinski glasači više su zabrinuti da li može isporučiti ekonomska poboljšanja. Njegov rejting podrške ostaje stabilan na oko 50 posto, što ukazuje na to da su mnogi spremni zanemariti njegove ispade sve dok vjeruju da je ozbiljan u vezi s ekonomskim reformama. Međutim, strpljenje nije beskonačno. Rane mjere štednje još nisu donijele opipljive koristi za većinu građana, a društveno nezadovoljstvo raste. Ako Mileijeve politike uskoro ne počnu donositi rezultate, njegov rejting bi mogao pasti, a opozicija dobiti zamah.

Na kraju, dok Mileijeva politička buka drži ga vidljivim, uspjeh njegove administracije zavisit će od rezultata njegovog ekonomskog plana. Njegove pragmatične akcije iza kulisa, poput obnove sporazuma o zamjeni valuta s Kinom uprkos antikineskoj retorici, pokazuju da je spreman na kompromise kad je to potrebno. Hoće li ova dvojna strategija održavanja populističke slike dok pregovara o pragmatičnim dogovorima opstati, ostaje da se vidi. Bez značajnog napretka, Milei rizikuje gubitak podrške koja je ključna za opstanak njegove administracije.

Piše: Tulio Vera (Global Americans)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović (Dialogos)

Povezani članci

Back to top button