Oporuka Abdulkadir Gejlanija sinu
Znameniti islamski učenjak i prvak Hazreti Abdul-Kadir Gejlani pred svoju smrt, u Bagdadu 10. rebius-sanija 561. hidžretske godine, izrekao je svome sinu ovu oporuku:
»Sine, preporučujem ti bogobojaznost (takva) i pokornost (taat) Bogu, dž. š., pridržavanje šeriata i granica šeriata, te bavljenje naukom. Ovaj naš put (tarikat) zasniva se na Božijoj knjizi i Pejgamberovu postupku i traži:
1. Zdravo srce,
2. Plemenitu dušu,
3. Široku ruku,
4. Vedro lice,
5. Ugošćavanje prijatelja,
6. Nemučenje (ezijjet) drugoga i
7. Prelaženje preko posrtaja (zaborav) kod drugoga.
Preporučujem ti, sinko:
1. Da cijeniš učenjaka,
2. Da se svugdje dobro vladaš,
3. Da onoga ko traži savjet svesrdno savjetuješ,
4. Da ne iskazuješ negodovanje osim u pitanjima vjere,
5. Da budeš samoprijegoran,
6. Da materijalna dobra trošiš u korist ljudi, a ne da ih gomilaš,
7. Da se ne družiš s licima čijem nivou ne pripadaš,
8. Da pomažeš ljudima u stvarima vjere i života (din ve dunja) i
9. Ne budi ovisan o čovjeku, koji je ono što i ti, niti budi potreban čovjeku, koji je kao i ti čovjek.
Tesavvuf se ne dobiva preko prepričavanja, nego samoodricanjem i žrtvovanjem iživljavanja. Pri prvom susretu ne opterećuj sa znanjem nego finoćom postupka, jer je prvo odbojno a drugo privlačno. Drži se ihlasa, a to znači, ne osjećati užitak što te gleda svijet, nego se prisjećati da te gleda Stvoritelj-Hakk. Ne uzurpiraj pravo drugoga, oslanjajući se na vaše međusobno prijateljstvo i ljubav, jer je Allah, dž. š., strogo naredio da se svakom dade njegovo pravo. Trudi se da u društvu buđeš skroman, uljudan i darežljiv. Imaj na umu, da je Allahu, dž. š., najbliži onaj koji je najbolje ćudi. Najbolje je djelo koje se čini isključivo u ime Allaha. Brini se da preporučuješ samo istinu i strpljenje. Posebno pazi u životu na ovo dvoje: prijateljstvo sa skromnim i poštovanje bogobojaznih.
Ovo je moj savjet tebi i društvu, uz molbu Allahu, dž.š., da nas na tome uzdrži.«
Zatim je izrekekao kelimei-šehadet, onda izustio četiri puta Allah i izdahnuo.
Objavljeno u Takvimu 1969., s arapskog preveo Fejzulah Hadžibajrić
Priredio: Resul Mehmedovič
