Pandemija je izbrisala 10 posto svega: Kako ćemo se navići da stalno nešto nedostaje

Šta je ekonomija 90%?

Kriza se osjeti na svim poljima, a kod nas je manifestirana kroz pandemiju otkaza, ali i radikalno smanjenje potrošnje građana. I u našoj zemlji primijeti se kako je pandemija izbrisala jedan dio poslovanja.

Ekonomija od 90 posto podrazumijeva ekonomski i društveni život u kojem će uvijek nešto nedostajati u poređenju s vremenom prije pandemije koronavirusa, kaže za Klix.ba analitičar Admir Čavalić.

“Bilo da je riječ o nedostatku radnog mjesta, većim nadnicama ili pak izostanku turističkog putovanja ili odlaska u kino ove ili naredne godine. Ovu kovanicu, novu paradigmu je predložio ugledni magazin Economist i odnosi se na izuzetno visokih 10 posto ekonomije, što nije viđeno od perioda Drugog svjetskog rata, koje će nedostajati. U praksi se ovo već dešava u Kini i to nakon otvaranja ove zemlje. Stvari se i nisu odigrale baš onako kako su to najavljivali veliki vatrometi i uopšteno najave o normalizaciji”, kaže Čavalić.

Navike potrošača su promijenjene, panika je sveprisutna, dok je struktura potrošnje znatno drugačija. Ovo uzrokuje brojne ekonomske probleme – propadanje pojedinih biznisa, nezaposlenost, pad investicija – ali i probleme pri pokušaju modeliranja i upravljanja krizom.

“Konkretno, klasični fiskalni stimulansi ne daju očekivane rezultate, već prije vode ka formiranju ‘zombi kompanija’ pa čak i štednje kod građanstva. Zaista je teško unijeti potrebni optimizam pri ekonomiji od 90 posto. Stimulans održava u životu pojedine kompanije, bez garancije da će preživjeti bez navednog. S druge strane, ukoliko i dobiju stimulans kroz tzv. helikopter model, potrošači nisu spremni da slijede klasične obrasce potrošnje kao što je to bio slučaj 2008/2009. Bez obzira na finansijsku krizu ljudi su išli na ljetovanje”, navodi on.

Dodaje kako ova nova paradigma ustvari razbija raniju iluziju da se život i ekonomija mogu vratiti u granice normale u kratkom roku. Također, naglašava značaj procesa normalizacije, nasuprot instant događaju koji treba da označi početak normalnosti.

“Proces je bitan, ne događaj ‘fiks rješenje’. Izgleda da će trebati nekoliko mjeseci ili možda nekoliko godina prije nego li vratimo onih, naizgled malih, ali ogromnih, 10 posto ekonomije. Ekonomija od 90 posto podrazumijeva život u neizvjesnosti, manji životni standard, kao i konstantni pritisak od socijalnih nemira. Ovo će vjerovatno biti slučaj i u Bosni i Hercegovini. Na svakog novog nezaposlenog sigurno je da nas očekuje i dodatni nezaposleni po osnovu povratka iz evropskih zemalja, fizički radnici naročito, odnosno gubitka sezonskog posla (Hrvatska, Slovenija, Crna Gora). Navedeno predstavlja tempiranu bombu u kontekstu socijalnih nemira, moguće sličnih onima iz 2014. godine koji i jesu indirektna posljedica globalne recesije 2008/2009., čije su posljedice kasnile po BiH”, smatra on.

Troškovi ekonomske krize za Bosnu i Hercegovinu će se rasporediti na period od nekoliko godina, moguće i čitave dekade. To će biti visoka cijena svega ovoga.

“Turizam prolazi radikalnu krizu. Zbog toga zahtijeva i radikalne mjere. Jedna od ideja koje se ili razmatraju ili implementiraju širom svijeta jesu tzv. putni baloni (zemlje Baltika, kao i Australija/Novi Zeland). Ovo je jedan od načina za spas globalnog turizma – kroz formiranje, a zatim globalnu integraciju putnih balona. Ovi baloni se odnose na mogućnost prelaska granica zemalja bez karantina, testiranja, dodatnih troškova i slično. Bosna i Hercegovina bi mogla razmatrati ovu ideju u kontekstu regiona. Moguće da će ova inicijativa sama doći od Hrvatske ili Crne Gore, koje imaju najveću relativnu izloženost spram turizma. Prije nego li se implementira, moraju se ujednačiti epidemiološki paramteri u posmatranim zemljama“, zaključio je Čavalić.

Izvor: Klix

Related Articles

Back to top button