Ritualno klanje pilića: Vjerske slobode vs Zakoni protiv okrutnosti nad životinjama
Volim životinje skoro kao i ljude, pitajte to mog psa Sammya i razumijem da neki religiozni građani vjeruju da je potrebno, s vremena na vrijeme, ubijati životinje u ritualnom činu. To uopće ne bi trebalo da čudi bilo koga ko je pročitao Tora (prvih pet knjiga o tome koje kršćani nazivaju Starim zavjetom).
Većina Židova, kršćana i muslimana više ne žrtvuju životinje, iako neki i dalje prakticiraju rituale koji uključuju ubijanje na specifičan način. Na primjer, nedavno je savezni sudac štitio mogućnost ortodoksnih Židova u Kaliforniji da prakticiraju Kapparot , drevni otkupni ritual povezan sa Yom Kippur koji obično uključuje klanje pilića.
Sudske odluke o ritualnom klanju
Najpoznatiji slučaj je ritualno klanje koje praktikuju santerijanci, afro-američka religija karipskog porijekla. Prije više od dva desetljeća, grad Hialeah, Florida, pokušao je zabraniti santerijancima žrtvovanje životinja , iako je dopušteno ubijanje životinja zbog drugih razloga. Jednoglasno Vrhovni sud je tu odluku proglasio neustavnom 1993. godine.
Hialeahova uredba jasno je bila neustavna jer zabranjuje žrtvovanje životinja u vjerskim kontekstima, a dopušta u svjetovnim okvirima. Takve uredbe i zakoni su ustavni samo ako su opravdani i bez sumnje u interesu ili su prilagođeni da preduprijede interese, naveo je sudija Anthony Kennedy obrazlažući odluku suda.
Gotovo da nijedan statut ne zadovoljava ove uslove. Ipak, do danas, Louisiana zabranjuje ritualno klanje životinja . Tako, na primjer, ako ste vlasnik farme u državi, sasvim je legalno da koljete piliće u normalnim okolnostima, ali ne i ako to činite kao dio vjerskog obreda.
Religijska zabrana reptila u Kentuckeyu
Jedini zakon za koji znam da posebno cilja vjersku praksu i mogao bi preživjeti ovu razinu sudske kontrole je Kentuckyev zakon protiv držanja „bilo koje vrste reptila u vezi s bilo kakvom vjerskom službom ili skupinom.” Statut je usmjeren na zabranu rijetke religijske prakse (prvenstveno usmjeren na područje Appalachie) od upotrebe zmija otrovnica u crkvenim službama. Vjerojatno ih je legalno držati iz zabave ili profita.
Budući da država ima „nesumnjiv interes” u zdravlju svojih građana (čak i onih koji su odlučili držati čegrtuše) čak i u tom slučaju ovaj zakon bi mogao završiti na sudu. No, zakon bi bilo daleko lakše braniti ako je neutralan sa religijskog aspekta – to jest, ako je to jednostavna zabrana držanja otrovnih gmazova u bilo kojim okolnostima.
Religijski neutralne zabrane klanja životinja
Takvi neutralni zakoni, naročito oni koje se odnose na čovječno postupanje i ubijanje životinja, još uvijek mogu imati nenamjernu posljedicu ograničavanja vjerske slobode građana. Na primjer, humani zakoni klanja u Danskoj i drugim skandinavskim zemljama imaju „učinkovitu zabranu ritualnog klanja propisanog u muslimanskoj i židovskoj tradiciji,” izvještava NPR.
U Americi, obzirom da je takav zakon neutralan, ne bi kršio prvi amandman. Srećom, mnoge države proaktično i vješto prilagođavaju i štite ritualno klanje. Te države prepoznaju da interes zabrane okrutnosti nad životinjama, ne smije biti iznad vjerskih uvjerenja svojih građana.
Nije nerazumno da država zabrani okrutnost nad životinjama ili zahtijeva humano klanje stoke. Međutim, kada ti zakoni ometaju sposobnost iskrenih građana na obdržavanju njihove vjere, parlamenti bi trebao izgraditi uslove za građane da djeluju u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima.
Piše: Dr Mark David Hill za LearnLiberty.org
Sa engleskog preveo: Resul S. Mehmedović
