Sejjid Kutb i islamizacija lenjinističkih ideja

Radikalni i revolucionarni islam, koji je nastao kao reakcija na kolonijalizam, nadahnut je više socijalističkim negoli liberalnim demokratskim vrijednostima, i njihova načela su formulirana u skladu sa tim nazorom. U islamskom svijetu bilo je uobičajeno do osamdesetih godina posmatrati islam kao izvor ideologije, i to one revolucionarne. Posebno je iranska revolucija postala inspirativna referenca za islamske pokrete u tom periodu. U ovom periodu islam je uzet od strane muslimanskih mislioca iranskog porijekla, kao i onih sjevernoafričkog porijekla, gotovo kao neka vrsta državne religije, revolucionarne ideologije i teokratske političke strukture.

Takva tumačenja islama mogu se pratiti, u slučaju nekih sjevernoafričkih zemalja, od perioda između druge polovice devetnaestog stoljeća i prve polovice dvadesetog stoljeća. U to vrijeme, muslimanske zemlje su počele trpjeti dugo razdoblje bolnog i nevjerovatnog zastoja u odnosu na privredni rast i razvoj koje su bilježile zapadnjačke zemlje. Štaviše, kolonijalne ambicije zapadnih zemalja izravno nad islamskim teritorijima izazivale su jake reakcije muslimanskih mislioca Sjeverne Afrike, koji su počeli razmišljati u smjeru lenjinizma. To mnogo objašnjava o udaljenosti koju su muslimani počeli osjećati prema liberalizmu, demokratiji, kapitalizmu i drugim sličnim sistemima i idejama.

Dva ključna koncepta ovih mislilaca posuđenih iz lenjinizma bili su “država” i “revolucija”. Po njihovom mišljenju, država je ta koja simbolizira društvenu pravdu, društveno jedinstvo i borbu protiv Zapada. Takva se država mogla uspostaviti samo kroz revoluciju i to pod vodstvom pionirske skupine.

Na primjer, Sejjid Kutb, egipatski islamski intelektualac kojega je 1966. godine objesio Nasserov režim, naglašava ulogu revolucionarne skupine. Uglavnom zbog njegove lenjinističke pozadine, Kutb je predvidio uspostavu islamske države putem revolucije koju je vodila posebno obučena grupa koja je upoznala islamske vrijednosti. Zamisao stvaranja takve skupine, doista, može se posmatrati kao pokušaj zamjene Lenjinove proletarijatske avangarde sa muslimanskim obilježjima. Za Kutba, spasenje muslimana, kao i cjelokupnog čovječanstva ovisilo je o islamskoj državi koja bi predstavljala treći put, tj. alternativu socijalizmu i kapitalizmu.

Iako kritični prema socijalizmu, mnogi islamski intelektualci, kao što je slučaj sa Sejjidom Kutbom, rukovođeni su vrijednostima koje bi mogli biti kombinacija lenjinističkog stila državnog socijalizma u nekom svom obliku s naglaskom na kolektivno bratstvo, revoluciju, jednakost, spasenje, centralizovanu državu, antikapitalizam i između ostalog, antidemokratiju.

Stoga, obje strane, autoritarni režimi i muslimanski intelektualci s koji su iz prve ruke iskusili kolonijalnu dominaciju potpuno su odbacili Zapad i nastojali uspostaviti alternativne institucije, koje su bile autoritarne. Kad su uvidjeli da tradicionalna tumačenja islama nisu uspjela omogućiti adekvatno rješavanje postojećih problema, počeli su posuđivati ideje i perspektive ruskog socijalizma, koji je bio antikapitalistički i antiliberalistički, kako bi razvili nekakav islamski mit kao alternativu.

Odlomak iz djela: Omer Caha, Islam and the West, Critical Perspectives on Modernity, str. 44-45.

S engleskog preveo: Resul Mehmedović