Slobodno tržište kao islamska tradicija

Kolapsom komunizma, slobodno poduzetništvo ostaje jedini održivi ekonomski sistem. Uspješan je jer donosi najveći prosperitet većini ljudi. Ipak, postoje oni koji vjeruju da kapitalizam podrazumijeva pohlepu, antitezu naših temeljnih vjerskih vrijednosti.

Ni blizu istini. Ova pogrešno shvaćena ideja navela je mnoge da usvoje komunizam, sa svojim obećanim egalitarizmom. Rezultati, kao što možemo vidjeti su katastrofalni. Jedina komunistička jednakost je u siromaštvu. Slobodno tržište je duboko ukorijenjeno u islamu. Naš Poslanikaﷺ  bio je uspješan trgovac, a Mekka je bila veliki trgovački centar tokom njegovog vremena.

Područje oko Ka'be bilo je utočište u kojem nije bilo dopušteno sukobljavanje ili neprijateljstvo, tako da se trgovina mogla odvijati bez ometanja. Ova drevna mudrost implicitno potvrđuje da za prosperitet trgovine mora postojati mir i da trgovina zauzvrat jača mir.

Naš Kur’an izričito ohrabruje slobodno tržište: „O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.”(1)

Historičar iz 14. stoljeća Ibn Khaldun napisao je u svojoj al-Muqaddimi (Uvod u studiju historije): “Trgovina znači pokušaj da se ostvari profit povećanjem kapitala, kupovinom robe po nižoj cijeni i prodajom po višoj cijeni. Ovo može da se ostvari skladištenjem robe i držanjem dok se tržište ne promijeni i cijene porastu (…) ili transportovanjem robe u drugu zemlju gdje je više tražena.”

Islam nam naređuje da ulažemo i riskiramo na tržištu i zaradimo svoj život. U suri al-Jumu'ah stoji: „A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite…”(2) Stjecanje dozvoljene opskrbe dužnost koja je po važnosti odmah iza molitve, kao što je propovijedao naš Poslanik ﷺ  .

UZVIŠENA POZICIJA

U islamu, bolje davati nego primati platu; to jest, bolje biti poslodavac nego uposlenik. Privrednik uživa uzvišeni položaj u islamu. Razmislite o ovom hadisu (izreka Poslanika ﷺ  ): „Iskren i pouzdan trgovac bit će u društvu vjerovjesnika, iskrenih i šehida.”(3)

Ipak, danas se profit smatra grijehom. U Iranu vrše egzekucije građane zbog „profiterstva”, kao da oni koji su na vlasti znaju tačno „pravu” količinu profita. Tako rade birokrate koje nikada nisu obavile nikakvu trgovinu!

Na slobodnom tržištu, trgovina je dobrovoljna. Ako kupac misli da će biti prevaren, jednostavno može da ne ulazi u bilo kakvu transakciju s prodavačem. Oni koji smatraju da postoji „prava cijena” i „odgovarajući” iznos profita, jasno su pogrešni, ako ne i drski. Tržišna vrijednost je ono što smo mi smrtnici (prodavač i kupac) dogovorili. Samo Allah zna pravu vrijednost svega.

Dozvolite mi da vam ilustrujem jedan pojednostavljeni primjer. U Afganistanu kupim tepihe za 10.000 dolara, a zatim ih prodam u Americi za 20.000 dolara. Pretpostavimo (da upotrijebim omiljeni termin ekonomista) putni trošak košta 4.000 dolara. Moj profit bi bio jednostavan 6.000 dolara. Pošteno? Ne baš.

Prvo, ko će reći da je taj iznos profita pretjeran, skroman ili adekvatan? Koja je cijena rizika koji sam preuzeo po odlasku u Afganistan? Talibani su me mogli ubiti jer sam kapitalista.

Zatim, tu dolazi vrijednost mog vremena odvojenosti od porodice. I ako Amerikanci, zbog njihove antipatije prema Talibanima, odbiju da kupe moje tepihe, ko će mi nadoknaditi gubitak? Stoga stvarni troškovi ne mogu biti u potpunosti izračunati ako ne uzmemo u obzir sve faktore.

Drugo, razmislite o blagodatima mog rada. Američka porodica uživa u plišanim afganistanskim ćilimima. Još važnije, tkalac sada ima unosno tržište za svoj proizvod. Ja mu zapravo pružam život. Nije ni čudo što je islam dobrostiv prema trgovcima.

NEJEDNAKOST BOGATSTVA

Česta kritika kapitalizma posljedica je nejednakosti bogatstva i prihoda. Nasuprot tome, u komunizmu i socijalizmu, svi su jednaki. Obična glupost. Komunisti mogu biti svi jednaki, ali neki su bez sumnje „jednakiji”.

Islam priznaje da će u slobodnoj ekonomiji neminovno doći do razlika u bogatstvu ljudi. Kur'an nas upozorava na zavist i poštuje bogatstvo. Sura An-Nisa’ kaže: „I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sva dobro zna!”(4)

Islam zahtijeva pravdu, a ne jednakost. Zaista, jednakost može biti nepravedna, jer ne postoji veća nejednakost od jednakog tretmana nejednakosti.

Osnova slobodnog poduzetništva su dva povezana pojma: vlasnička prava i ugovorna prava. Oba ova pojma spomenuta su u Kur'anu i hadisu. U suri Al-Baqara stoji: „Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!”(5)

Na drugom mjestu se kaže: „O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se!”(6) Jasna potvrda imovinskih prava.

Svetost ugovora očitovana je sljedećim riječima: „I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali…”(7) Na drugom mjestu: „A onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihov dio – Allah je, zaista, svemu svjedok.”(8)

Hernando De Soto, u svojoj knjizi The Mistery of Capital (Misterija Kapitala), primjećuje da kapitalizam u zemljama Trećeg svijeta ne uspijeva zbog toga što se ne poštivaju upravo ova prava, naročito od strane onih na vlasti. Siromašni u ovim zemljama mogu imati kuće i preduzeća, ali bez svetosti vlasničkih i ugovornih prava, ne mogu svoju imovinu pretvoriti u kapital.

PARITET MOĆI

Legitimna uloga države je da osigura da se trgovina neometano odvija i da je slobodna trgovina zaista slobodna, odnosno da postoji paritet moći između kupca i prodavca. Otuda i antimonopolski i drugi zakoni koji sprječavaju tajne poslovne dogovore, fiksiranje cijena i druge antikonkurentske prakse. Pored toga, država mora da obezbijedi okruženje u kome vlasnička prava i ugovorna prava zagarantovana i poštovana.

Dok vlade hitro intervenišu u onome što smatraju tržišnim neuspjesima, nažalost, nema nikoga da obuzda ekscese vlasti. Za ovo drugo bojim se više; pogledajte Irak i Afganistan. Zatim, tu su i umišljeni koji smatraju da mogu kontrolisati tržišta. Malezija je protratila milijarde na uzaludnim pokušajima da „popravi” vrijednost ringgita(9), monopolizira trzište kositra, a nedavno i manipulira cijenama dionica. Nikako da nauče.

Niti bi vlade trebale biti direktno uključene u trgovinu. “Komercijalna aktivnost od strane vladara,” primijetio je Ibn Khaldun, “štetan je za podanike i poguban za poreske prihode”. Zamijenimo vladajuću partiju s vladarom i dobit ćemo nered koji postoji u Maleziji. Gubici naših raznih državnih preduzeća su dovoljni da se iskorijeni siromaštvo, i ostalo bi još da se poboljšaju naše škole i univerziteti.

Mi imamo izreku „Kemiskinan mendakati kefukuran” (Siromaštvo rađa bezbožništvo). Svako ko sumnja u mudrost ove kratke izreke, treba samo da posjeti neku od zemalja Trećeg svijeta. Najsigurniji izlaz iz siromaštva (a time i bezbožništva) je kroz slobodno tržište. Islam je počeo slobodnim tržištem i vrijeme je da se vratimo svojim korijenima.

Piše: Mohammad Bakri Musa

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Bilješke:

1) Kur’an, 4:29 (prijevod Besima Korkuta)

2) Kur’an, 62:10 (ibid)

3) Bilježi Tirmizi, br. 1231., hadis je vjerodostojan.

 4) Kur’an, 4:32

5) Kur’an, 2:188

6) Kur’an, 24:27

7) Kur’an, 16:91

8) Kur’an, 4:33

9) Valuta u Maleziji (1 ringgit = 0.42 BAM).