Slobodno vrijeme i otuđenje današnjeg čovjeka

Slobodno vrijeme — Nije, međutim, samo rad ono što pridonosi alijenaciji modernog čovjeka, nego je to na svoj način postalo i slobodno vrijeme kojim raspolaže. H. L. Wilensky kaže: “Količina slobodnog vremena kojom raspolaže moderni čovjek u vezi sa stalnim ekonomskim rastom znatno je precijenjena. Procjene godišnje i životne količine slobodnog vremena kazuju da je kvalificirani gradski radnik možda dostigao razinu svojega kolege iz trinaestog stoljeća. Viši slojevi su čak i na gubitku. Iako su, naime, njihovi odmori dulji, a radni vijek kraći, tj. ljudi danas rade stalno, sate i sate, iz tjedna u tjedan, postižući ponekad nevjerojatnu sumu rada.” Istovremeno, kao što kaže E. Johnson, mnogi koji imaju slobodnog vremena prisiljeni su na to slobodno vrijeme, jer se ne mogu čitavo vrijeme zaposliti; oni bi vrlo rado odustali od takvog slobodnog vremena kad bi mogli. Kraći radni tjedan, umjesto da poveća mogućnosti za rekreaciju, jednostavno potiče sve veći broj ljudi i žena da nađu kakvo drugo zaposlenje.

S druge strane, rad i razonoda, koji su u ranijim vremenima bili dobrim dijelom integrirani, postaju sve više i više odvojeni. Kao što kaže W. C. Mills, pojavio se raskorak između rada i razonode. Ili, kako dodaje E. Johnson: “Umjesto da bude usko integrirana s radom, razonoda je postala sredstvo za očajnički bijeg od rada koji postaje sve besmisleniji. Nije ni čudo da je “idol razonode” zamijenio “idol rada” u glavama tako mnogih ljudi.” Međutim, i sama je razonoda postala besmislena, tipizirana masovna aktivnost, čije vrednote proizvodi industrija za zabavu. I premda su ljudi podučeni za rad, oni nisu naučeni da slobodno vrijeme stvaralački upotrijebe. Ako neki od njih i postignu slobodu za nekoliko sati ili dana, mnogi od njih, kako ističe Robert Maclver, nalaze u slobodnom vremenu samo ogromnu prazninu. “Bježeći od rada, oni bježe i od sebe samih.”

Odlomak iz knjige: Mladen Zvonarević, Socijalna psihologija, str. 178.