Srednjovjekovnim predodžbama islama je mjesto u srednjem vijeku
Srednjovjekovnim predodžbama islama je mjesto u srednjem vijeku, iz prostog razloga, jer je islam dinamičan i mi živimo svoje, a ne živote ljudi iz 12. il’ 13. vijeka. Oni koji studiraju u arapskom svijetu, obavezno moraju čitati literaturu iz našeg doba, naročito ozbiljnu literaturu, koja je uglavnom sa Zapada, jer drugačije nema napretka. Baš kao što srednjovjekovnom Zapadu nije bilo lijeka, dok nisu prigrlili ono što su muslimani tada već, uveliko počeli da odbacuju – ozbiljnu nauku.
Moramo već jednom shvatiti da knjige fikha i fikhske mes'ele neće nahraniti gladne u Somaliji, niti riješiti pitanje Sirije ili Palestine, niti će nama u Bosni samnjiti nezaposlenost. Nemojmo umišljati, niti svojim laskanjem, doslovno navraćati druge da o sebi misle da su neki “mesijanski šejhovi”, koji tobože nude nekakva rješenja za naše probleme. Ne nude nikakva rješenja, jer su obrazovni sistemi u skoro svim muslimanskim zemljama među najlošijim u svijetu, još kad se uzme u obzir da takvi čitaju ćitabe koji su stari po nekoliko stoljeća i to smatraju vrhunskim štivom, iako su mnogi od tih ćitaba davno prevaziđeni i mogu biti zanimljivi uglavnom sa historijske strane, vidimo koliko je takvo obrazovanje doista krhko. Da ne bude zabune, fikh nam je neophodan i svakodnevno ga živimo, neki ćitabi su zasvagda, neki su odavno prevaziđeni, ali imali su i oni svoju vrijednost i ulogu bir vaktile. No, apusrdno je očekivati da stomatolog liječi sve ljudske bolesti, baš kao što je apusrdno da (budući) teolozi ili svršenici misionarskih fakulteta zastarjelim, a nerijetko i primitivnim predodžbama islama ili fetvama, objašnjavaju našu društveno-političku realnost. Nisu nam potrebna medijska propaganda ili Hebdoove karikature, dovoljna su nam tumačenja vjere i predodžbe, koje nam nude sami muslimani, pa da nam naš iskvareni nefs došapne: “Jel’ moguće da je islam primitivan?” Iskreno, meni se ovo ili neko slično pitanje javilo bezbroj puta, i to svaki put kada naletim na neko od primitivnih tumačenja islama ili primitivnog poimanja ili objašnjenja našeg stanja, što me i ne čudi, jer su takvi obrazovani u društvu koje je još uvijek samoizolovano, tirbalističko i odgaja ljude koji će da se boje svega izvanjskog, tuđeg, baš kao što je Crkva u srednjem vijeku u izolaciji držala kršćane, predstavljajući blještavu islamsku civilizaciju kao najmračniju utvrdu Antikrista. Znam da islam nije niti primitivan, niti je sistem bez budućnosti, jer, islam je Božiji savršeni životni putokaz. Zahvaljujući islamu i njegovom zdravom poimanju islama, ashabi su doslovno preko noći postali avangarda svog vremena, dok mi, danas, više služimo kao poruga, jer, jednostavno ne umijemo valjano koristiti taj bogomdani putokaz.
Zar je toliko teško jednom zasvagda shvatiti da, je nauka otišla u tačku i da ljudi provedu cijeli život studirajući, ne, jednu nauku, nego jednu oblast u nauci i da na kraju umru, ostavljajući drugima da nastave gdje su stali, dočim, muslimani, koji trebaju da budu simbol nauke i ozbiljnosti, jer su to bile prve riječi Objave, nauku su sveli na obične trivijalnosti, priprosta tumačenja, kojih se osobno gnušam, a kamoli da nauci pristupaju ozbiljno, iščitavanjem, proučavanjem, na taj način suzbijajući nesuvisla tumačenja i viđenja nečega, pod izlikom: “to je stav islama ili uleme”.
Nama ne trebaju klonovi koji će da pričaju, mahom istu priču, a koju ponavljaju bez usuda da o tome razmisle. Niti nam trebaju ljudi koji će fikhom tumačiti književnost, historiju, ekonomiju… Nama trebaju ljudi koji razumiju i koji će da ožive islam, da ožive prve riječi Objave: “Uči, čitaj, u ime Gospodara svoga…”
Neka dobro razmisle oni koji pripovijedaju o islamu da, svojom predodžbom islama kod ljudi ne izazovu averziju, jer niti islam niti Poslanik, s.a.v.s., nisu (bili) ni primitivni, ni za podsmijeha, a upravo, neke obmanute i umišljene glave, od islama i Poslanika, s.a.v.s., prave karikaturu.
Piše: Resul S. Mehmedović
