The Guardian: Izraelski lideri počinili su genocid u Gazi i moraju odgovarati za to

Izraelski lideri počinili su genocid u Gazi i moraju odgovarati za to. Njihovi politički i medijski saveznici također moraju snositi odgovornost.

Ako saučesnici u genocidu nad Gazom ne budu pozvani na odgovornost, brutalne posljedice osjetit će se daleko izvan tog razorenog područja. Primirje između Izraela i Hamasa pružilo je predah traumatiziranim preživjelima. Međutim, izjava Donalda Trumpa da nije siguran da će ono potrajati izazvala je novi val straha. Od odluke novog predsjednika da ukine pauzu na isporuke bombi od 900 kilograma Izraelu, koje su opetovano bacane na civile u takozvanim sigurnim zonama, do njegovog izbora za ambasadora SAD-a u Izraelu, Mikea Huckabeeja, koji je jednom rekao da “zapravo ne postoji nešto kao što je Palestinac”, oni koji se nadaju trajnom miru s pravom su zabrinuti da će pokolj uskoro ponovo početi.

Napad na Gazu normalizira gotovo neograničeno nasilje nad civilima, koje je omogućeno i opravdano od strane brojnih zapadnih vlada i medija. Vrijedi se prisjetiti uništenja Guernice od strane nacističkih i italijanskih snaga tokom Španskog građanskog rata prije skoro devet decenija. Guernica je bila jedno od prvih masovnih bombardovanja civilne zajednice iz zraka i šokirala je svijet. Tadašnji predsjednik SAD-a, Franklin D. Roosevelt, osudio je kako su “civili, uključujući ogroman broj žena i djece, nemilosrdno ubijani iz zraka”. Novinar The Timesa George Steer napisao je: “Način izvršenja i razmjere razaranja u napadu na Guernicu ne mogu se porediti ni sa čim u vojnoj historiji.” Nažalost, Guernica se pokazala kao probna vježba za vazdušno uništavanje evropskih gradova nekoliko godina kasnije: nacistički vojni lider Hermann Göring rekao je tokom Nirnberških suđenja da je Guernica omogućila nacistima da testiraju svoju Luftwaffe.

Šta je s Gazom? Prošle sedmice, Joe Biden je tvrdio da je rekao Benjaminu Netanyahuu: “Ne možete bombardirati ove zajednice kao da su tepih”, na početku izraelske vojne ofanzive u oktobru 2023. Navodno je bivši predsjednik vjerovao da će izjavom da je to rekao pomoći svojoj rehabilitaciji. Ali to više izgleda kao nenamjerno priznanje krivične saučesnosti. SAD su, na kraju krajeva, Izraelu isporučile skoro 18 milijardi dolara vrijednog oružja tokom godine, kad je znao, ili je trebao znati, da Netanyahuuova kampanja bombardiranja krši međunarodno pravo. U prve tri sedmice sukoba, prema podacima nevladine organizacije Airwars, ubijeno je najmanje 5.139 civila. Ovo je oprezna procjena; stvarni broj je vjerovatno veći. Bombe koje su ih ubile uglavnom su bile isporučene od strane SAD-a.

Koja je bila vojna svrha ovoga? SAD ne čini se da ima odgovor. Bivši državni sekretar Antony Blinken rekao je prošle sedmice da je Hamas “regrutovao skoro jednako mnogo novih boraca koliko ih je izgubio”. Ako je to tačno, to potkopava cijeli deklarirani cilj izraelske brutalnosti, a to je bilo eliminiranje Hamasa. Drugi deklarirani cilj Izraela bio je vraćanje talaca vojnim sredstvima. Međutim, kako je komentator u izraelskom listu Israel Hayom nedavno rekao: “Možemo sa sigurnošću reći da je vojni pritisak ubio više talaca nego što ih je vratio živih.” Većina talaca oslobođena je tokom primirja, a ne kao rezultat operacija IDF-a. Teško je ne zaključiti da su izraelske akcije predstavljale masakr radi samog masakra.

Većina zapadnih medija odigrala je ključnu ulogu u normalizaciji ovih užasa. Od oktobra 2023. do januara 2025. ubijeno je 1.091 beba u Gazi, više nego ukupan broj izraelskih civila ubijenih 7. oktobra. Ukupno je 17.400 djece ubijeno – ekvivalent jednog svakih 30 minuta. Nedavna studija u časopisu The Lancet izvijestila je da je ukupan broj smrtnih slučajeva u Gazi vjerovatno podcijenjen.

Novine The Times objavile su članak o morbidnim i neprovjerenim tvrdnjama da je Hamas “klao bebe”; dva dana kasnije, slijedio je još jedan članak o navodno “osakaćenim” bebama. Neosnovane optužbe su kasnije otkrivene kao glasine. Više od 1.000 mrtvih palestinskih beba nisu glasine – njih su zaista ubile izraelske snage. Koliko mi je poznato, ne postoji ekvivalentna naslovnica u The Timesu.

Užas nije ograničen na masakr djece. Na početku sukoba, organizacija Human Rights Watch optužila je Izrael da koristi glad kao oružje rata. Dvije američke vladine agencije potom su prošlog proljeća zaključile da izraelska država namjerno blokira isporuku osnovnih potrepština u Gazu. Svih 36 bolnica u Gazi su opetovano napadnute; samo 17 ih je još djelomično funkcionalno. Amputacije i carski rezovi se obavljaju bez anestezije, a više od 1.000 zdravstvenih radnika je ubijeno. Do ljeta 2024. skoro 10.000 Palestinaca, uključujući stotine djece, bilo je zatvoreno. Ujedinjeni narodi zabilježili su užasne izvještaje o mučenju i seksualnom zlostavljanju: muškarci i žene držani su u kavezima, vezani za krevete u pelenama i sa povezima na očima, goli, lišeni hrane, vode i sna, mučeni cigaretama, utapanjem, elektrošokovima, pa čak i silovanjem i optužbama za grupno silovanje.

Ništa od ovoga ne bi trebalo biti iznenađujuće. Izraelski general Ghassan Alian, zadužen za civilne poslove u okupiranim teritorijama Izraela, opisao je civile Gaze kao “ljudske zvijeri”, obećavajući da će ih kazniti totalnom blokadom i podvrgnuti “paklu”. Neimenovani izraelski odbrambeni zvaničnik rekao je da će Gaza “na kraju postati grad šatora. Neće biti zgrada”.

Za razliku od Guernice, zločini počinjeni u Gazi dokumentirani su u stvarnom vremenu. Izraelski vojnici su sa zadovoljstvom objavljivali dokaze na društvenim mrežama, a preživjeli su koristili internet kako bi podijelili snimke onoga što preživljavaju. Mnogi od tih preživjelih, riječima irske advokatice Blinne Ní Ghrálaigh, “emitirali su vlastito uništenje u stvarnom vremenu, u očajničkoj, dosad uzaludnoj nadi da će svijet nešto poduzeti”.

Ipak, britanska vlada nastavila je opskrbljivati Izrael oružjem, zaustavivši samo 30 od 350 dozvola za izvoz oružja nakon značajnog pritiska javnosti i pravnih koraka. U međuvremenu, većina britanskih medija branila je ili opravdavala izraelske zločine, ne uspijevajući povezati njihove zločinačke namjere s ubilačkim djelima. Suočeni s mogućnošću suočavanja s vlastitom saučesničkom odgovornošću, politički lideri i medijske kuće pokušali su prikazati protivnike izraelskog genocida kao opasne ekstremiste. Bivša ministrica unutrašnjih poslova, Suella Braverman, proteste je nazvala “marševima mržnje”, dok ih je The Sun označio kao “demonstracije mržnje”. Policijska represija nad protestima u Londonu ovog vikenda samo je posljednji primjer ovog trenda.

Uništenje Guernice izazvalo je širok šok, ali vrijedi se prisjetiti da je nakon tog napada daleko kataklizmičnije zračno bombardiranje postalo nova norma. Procjenjuje se da je tamo ubijeno 1.650 ljudi; u Gazi, zvanična brojka od 47.283 palestinske žrtve vjerovatno je drastično podcijenjena, ali veći zločin u Gazi ne izaziva ni približno isti bijes establišmenta danas.

Mora postojati odgovornost. Oni koji su nastavili opskrbljivati Izrael oružjem trebali bi biti izvedeni pred sud zbog pomaganja u tome. Oni koji su koristili svoje medijske platforme kako bi to opravdali trebali bi gledati kako im reputacija propada. Bez te odgovornosti, još gnusnije nasilje postat će normalno, čak i prihvatljivo.

Ovaj rizik je posebno ozbiljan u eri kad krajnja desnica formira vlade, a klimatska kriza prijeti još većim globalnim nemirima. Saučesnici znaju da je jedini način da se brane demonizacija onih koji su se suprotstavili genocidu i izvrnuti svijet naglavačke. Ali ako uspiju, taj svijet će gorjeti.

Piše: Owen Jones (The Guardian)

Povezani članci

Back to top button