U čemu je razlika između nas i ashaba

Na 15-ak mjesta u Kur'anu se govori: “I pitaju te (Muhammede) o…”
 
– duši
– vinu i kocki
– siročadima
– Zulkarnejnu
– ratnom plijenu
– mjesečnom pranju
– smaku svijeta itd.
 
I nijedno od tih pitanja nije bezvezno.
 
Primjera radi, stoljećima prije ashaba Aristotel je napisao svoje poznato djelo “O duši”, jer je to oduvijek bila tajna koju su ljudi željeli da dokuče, ljudi i dan danas o tome pišu i promišljaju. Desetine miliona siročadi širom svijeta gladuje i umire—ashabi su pitali Poslanika ﷺ o siročadima, željeli su da riješe uvijek živući društveni problem. Građani BiH godišnje potroše 1.3 milijarde maraka na kladionice, to je, ako uzmemo u obzir da, s ekonomske strane jedno radno mjesto košta 25 hiljada maraka, znači da u Bosni na godišnjem nivou bude prokockano 50-ak hiljade radnih mjesta. Naravno, dio novca ide se vraća putem poreza, itd. nije sve tako prosto, ali je kocka u svakom slučaju veliki problem našeg društva. Dodajmo tome da građani u BiH dnevno troše oko 4.7 miliona maraka na duhan, što je oko 1.7 milijardi maraka na godišnjem nivou. Pa ako uzmemo u obzir da 28% građana konzumira alkohol, a da u svijetu godišnje umre 3.3 miliona ljudi od posljedica alkohola, što je 5.9% od ukupnog broja smrtnih slučajeva, naša, muslimanska društvena zbilja je mnogo tragičnija.
 
Gorespomenuti problemi su mučili ashabe Poslanika ﷺ.
 
O čemu danas muslimani zapitkuju i šta ih muči?
 
– Smijem li voditi ženu za ruku ulicom?
– Jel’ se Iblis ženio?
– Smije li žena voziti auto?
– Da li je fotografisanje dozvoljeno?
– Smije li žena nositi bijeli hidžab?
– Da li je dozvoljeno nositi kravatu?
– Ženino farbanje obrva?
– Djeca i islamske pjesmice?
– Smiju li djeca gledati crtane filmove?
– Da li je dozvoljeno gledati seriju Omer?
– Je li satelitska antena halal?
I bezbroj sličnih pitanja koja nikad ne zastarijevaju.
 
Neću davati nikakav zaključak niti završnu misao, dovoljno je da se ponaosob zapitamo o navedenom i razmislimo, da li nas doista istinski problemi ili besmislice muče.
 
Piše: Resul Mehmedović
Back to top button