Umm al-Hasan, žena, učenjak i još pri tome čita hadise prisutnim muškarcima
Kada kažemo muslimanka, prva asocijacija je zaostalost, još ako tome dodamo srednji vijek, onda dobijemo u punini biografski portert muslimanke. Današnje da, mogao bih se velikim dijelom složiti s tim, međutim, srednjovjekovne muslimanke? Nikako. Srednji vijek među Arabljanima i srednji vijek u Evropi su dva dijametralno suprotna društvena ozračja. Jedan od naziva srednjeg vijeka je i mračno doba (engl. Dark Ages), i složit ću se s tim kratkim, ali vrlo znakovitim terminom koji oslikava višestoljetnu mračnjačku evropsku epohu, ali ne i arapsko-islamsku civilizaciju tog perioda, koja je u isto vrijeme sijala u svom punom sjaju i na svojevrsan način utabala put za ono što se kasnije u Evropi nazvalo renesansa.
Muslimanka srednjeg vijeka, nije bila ni blizu današnjoj, marginaliziranoj muslimanki, koja je već nekoliko stoljeća doslovno nestala sa društvene pozornice. Bez sumnje da je muslimanka prije hiljadu godina uživala veća prava i slobode od današnjih muslimanki muslimanskih društava u kojima je portretirana i još uvijek portretira kao lahkovjerno, infantilno, reproduktivno, društveno nesposobno stvorenje kojem je nužan danonoćni nadzor muškarca. Feministički zvuči, znam, ali, ne znam kako da drugačije i slikovitije opišem njeno stanje. Naumpade mi, nedavni istup saudijskog šejha, koji na predavanju izjavi da žena ima samo samo polovinu (a zatim 1/4) mozga i da zbog toga nije sposobna da upravlja autom, pozivajući se na to da je veličina ženinog mozga upola manja od mozga muškarca itd. Prošlo je već 150-ak godina otkako je ta teorija znanstveno opovrgnuta, ali… Drugi, također, šejh, čovjek od vjere, tvrdi kako žene u Evropi ne mogu da rađaju djecu, ne zbog toga jer ne žele, već zbog oštećenja ovarijuma, usljed vožnje auta. Kako dođe do tog “znanstvenog podatka”, ostaje prava enigma. No, nedugo nakon (prvotne) tvrdnje da žena ima samo polovinu, a kad ode u shopping četvrtinu mozga, u istom društvu odobriše da žena vozi auto, padoše u vodu sve fetve o zabrani vožnje, nema više “zdravstvenih problema”, najednom haram postade halal… Komedija.
No, nije mi namjera ovdje baviti se time, niti raspredati o situaciji u društvu koje me se lično ne tiče već, postaviti sebi i drugima pitanje, zbog čega i kako je muslimanka nestala sa društvene pozornice (muslimanskih) društava, iako u prošlosti nije bilo tako. Muslimanka je igrala važnu ulogu u društvu još od vremena Poslanika, s.a.v.s., primjera radi, u jednom dijelu džamije napravljen je šator u kojem je ashabijka Rufaydah previjala rane muslimanskim borcima. Nije se krila, niti ju je neko zatvarao međ’ četiri zida da društvo poštedi smutnje. Jedna zanimljivost vezana je za islamskog učenjaka al-Barbahārīja (živio u 10. vijeku), koji je bio učen u raznim znanostima, napisao je mnoštvo knjiga, a njegova supruga, također poznata po učenostii vršila je valorizaciju hadisa u djelima koja je pisao.
Prema najnovijim izvještajima Financial Timesa, među 10 najgorih zemalja po stopi nepismenosti žena, šest je većinski muslimanskih.
Ali, zaboravili su muslimani Zaynab bint Makki al-Harrāni (u. 688. po Hidžri), koja je bila veliki poznavalac hadisa. Studenti i ostali ljudi željni nauke danonoćno su posjećivali njenu kuću na gorju Kasijun nedaleko od Damaska.
Pred njom su hadiske znanosti izučavali i šejhul-islam Ibn Taymiyyah, Al-Mizzi, al-Birzālī, Az-Zahabi i mnogi drugi. Ibn Taymiyyah je od nje prenosio hadise, koje je kasnije zabilježio u djelu Al-Arba'een.
Također, šejh Jalāl al-Dīn al-Suyūṭī imao je preko 25 učenjaka (žena) pred kojima je izučavao razne znanosti.
Očigledno da je Zlatno doba (9-13. vijek) bilo i zlatno doba za muslimanku, šta je krenulo po zlu, i zbog čega je muslimanka danas u mračnom dobu, trebalo bi podrobnije istražiti. Večeras pronađoh jednu zanimljivu biografiju šejhe (žena učenjak), koja je u Andalusu bila pomoćnica šejhu i prisutnima na halkama znanosti čitala hadise, što je danas, nezamislivo, naročito kada je riječ o takvim kružocima. No, to je samo jedan od pokazatelja u nizu da muslimanka srednjeg vijeka nije krpila odjeću, kuhala i čuvala djecu, zatvorena među četiri zida, već je igrala bitniju ulogu u društvu u periodu, koji i sami odmilja nazivamo Zlatno doba. Očigledno da nije problem u ženi, tom “praiskonskom zlu”, već muslimani u sveopćem hororu i lovu na vještice moraju pronaći uzrok svih problema, pa je najlakše okriviti ženu, hem je slabija, hem ima duplo manji mozak.
Kratka biografija Andalužanke Umm al-Ḥasan
Umm al-Ḥasan bt. Abī Liwā ‘Sulaymān b. Asbagh b. ‘Abd Allah Allāh b. Wānsūs b. Yarbū ‘al-Miknāsī, štićenica (mawla) [Umayyadskog halife] Sulaymāna b. ‘Abd al-Malika [vladao od 96/715-99/717]. Bila je jedna od pratioca i učenika Baqīja b. Makhlada [u. 276/889], kojemu je pripovijedala i čitala hadise iz knjige Kitāb al-Duhūr i recitirala je u njegovom prisustvu. Njegov sin, Abū al-Qāsim Aḥmad b. Baqī [u. 324/936], prisustvovao je čitanjima hadisa i imao je sa sobom knjigu (kako bi se osiguralo da ispravno čita). Na putu stjecanja znanja hodočastila je u Mekku (hadždž). Bila je pravedna, umna, asketa i milostiva žena. Spomenuta je u Knjizi vrlina Baqīja b. Makhlada ( Kitāb Faÿā'il Baqī b. Makhlad). Također ju spominje al-Rāzī, koji kaže: “Obavila je hadždž i povećala znanje iz sudstva i hadisa, a Baqī b. Makhlad prenosi neke hadise od nje. Toekom svog drugog hadžskog putovanja, umrla je u Mekki i tamo je i ukopana.” Ovo je njegovo kazivanje o njenom životu, ali smatram da je pogriješio u tvrdnji da je Baqī prenosio hadise od nje; jer je dokazano da je ona bila njegova studentica, tako da je ta tvrdnja ništavna.
Emir ‘Abd Allāh b. ‘Abd al-Raḥmān [III] al-Nāṣir b. Muḥammad je kazao u al-Muskitahu: “Pobožna šejha, kći Abī Liwā’, svakoga petka prisustvovala je halkama (predavanjima) Baqīja b. Makhlada u kući Abī ‘Abd al-Raḥmāna. Bila je izuzetna učenjakinja. ‘Abd Allah, njen pradjed, bio je plemenita i milostiva osoba. Također, obavila je hadždž tokom svojih putovanja. Na Dan pogroma [202/818], koji se dogodio u petak, napravio je hvale vrijedan gest dopuštajući velikom broju ljudi koji su bježali od nasilja da se sklone u njegovu džamiju. Potom je pisao emiru al-Ḥakamu [vladao od 180/796-206/822 da ih poštedi [kaznenog gonjenja i kažnjavanja], govoreći mu da su tražili zaštitu unutar svetog prostora. Emir je potvrdio imunitet i dao garanciju u pismu koje mu je napisao”.
Al-Rāzī je rekao: “Porodica Banū Wānsūs bila je poznata po odgajanju mnogih umnih, pobožnih, plemenitih i odličnih žena. Šest od njih je obavilo hadždž: Umm al-Ḥasan bt. Abī Liwā’, Kulaybah, supruga Asbagha b. ‘Abd Allāha b. Wāsūsa, Ummah al-Raḥman i Ummah al-Raḥīm, kćerke Asbaghove; Ruqayyah bt. Muḥammad b. Asbagh i ‘Ā’ishah bt. ‘Umar b. Muḥammad b. Asbagh.”
Prema Ibn Ḥayyān, Umm al-Ḥasan je bila sestra glavnog suca Mundhira b. Sa‘īd al-Kuznīja al-Ballūṭīja [u. 355/966], ali nisam siguran u njezino ime. Živjela je u kordobskoj četvrti Faḥṣ al-Ballūṭ i bila jedna od najboljih žena. Često bi vrijeme provodila u molitvi u džamiji koju je izgradila u blizini svoje kuće. Tu bi joj se nerijetko pridružile starije i druge čestite žene iz njezine porodice. Zajedno su provodile vrijeme sjećanjem na Allaha, proučavajući biografije pobožnjaka i produbljivale znanje o vjeri. Bila je vrlo cijenjena i poznata u svojoj zemlji.
Piše: Resul Mehmedović
