Vjerski fanatizam i opasne sekte modernog društva

U Teksasu su 19. travnja 1993. specijalne snage FBI-a zauzele tvrđavu Waco gdje su se sedam tjedana držali David Koresch i njegovih 95 učenika iz sekte davidijanaca. Kao posljedica pucnjave ili vjerojatno kolektivnog samoubojstva izbija požar golemih razmjera u kojem je preživjelo osam osoba. Slike utvrde što su ih prenijele sve svjetske televizije otkrivaju još jednom opasnosti fanatizma sekti. Sekta davidijanaca što ju je 1934. osnovao bugarski useljenik Viktor Hutev najavila je prijetnju apokalipsom i predložila da se svijet na to pripremi.

Početkom 90-ih godina prošloga stoljeća. David Koresh je postao vođa zajednice. Predstavljajući se kao “Janje” o kojem govori Otkrivenje sv. Ivana imao je sva prava nad privrženicima, posebno nad ženama koje je zlorabio po miloj volji. Svi davidijanci morali su svakodnevno proučavati Bibliju, ali isto se tako i podvrgnuti strogom paravojnom treningu. Uostalom taj je vojnički aspekt zaintrigirao organe reda prije tragičnog raspleta.

No ta drama nipošto nije izolirana: u studenom 1978. više od 900 pristaša sekte Hrama naroda koje je vodio Jim Jones otišli su u smrt otrovavši se u džungli u Gvajani. Devedesetih godina prošloga stoljeća osim drame u Wacu, kolektivnih samoubojstava sljedbenika Sunčanoga hrama, ali i atentata što ga je počinila sekta Aum u tokijskoj podzemnoj željeznici, u kojem je ubijeno jedanaest osoba i ranjeno pet tisuća, uvjerio je javno mnijenje i političke čimbenike u opasnost kojom sekte prijete svojim pristašama i društvu.

Između nove vjere i lakovjernosti

Fenomen sekti je prastar, prisutan već od prvih stoljeća kršćanstva. Dok se razvijao doktrinarni korpus Crkve, neke kršćanske zajednice tražile su vjersku autonomiju. Pojam “sekte” koji ih određuje ostaje dvosmislen: čini se kako riječ dolazi do latinskoga glagola koji znači “odvojiti” ali stručnjaci se danas slažu u tome da se tu vidi korijen glagola “slijediti”. Sekta bi prema tome bila skupina koja slijedi načela nekog karizmatičnoga vođe, gurua. Dakle, slijediti samo načela nekoga gurua znači odvojiti se zapravo od ostatka društva.

Taj fenomen, iako nije od jučer, doživio je zasigurno pogoršanje u drugoj polovici 20. stoljeća. Neki tu vide posljedicu slabljenja velikih religija. Suočene s novim strepnjama našega doba – nezaposlenosti, društvenom nesigurnosti, upitnosti napretka – javljaju se nove vjerske skupine da nadomjeste crkve koje su zakazale u tome da svojim pristašama ponude pomoć umirujućeg tumačenja svijeta. Sekte poput davidijanaca često ustraju točno na svojoj isključivoj sposobnosti da pruže spas rezerviran za malen broj odabranih. Ta poruka upućuje na strogu hijerarhiju organizacije. Općenito je guru čuvar skrivenih tajni ili samoproglašeni posrednik između božanstva i ljudi neprijeporni vođa grupe i samo nekoliko članova može pristupiti posredničkim stupnjevima koji im omogućuju da se približe učitelju i njegovim tajnama. Suprotno onome što se vrlo često smatra, članovi sekti su obično visoko školovane osobe. Osim lakovjernosti, psihološka ili socijalna ranjivost objašnjava njihovo prepuštanje ovoj ili onoj grupi.

Psihoanaliza, spiritizam i svemirci…

Širenje sekti potaknulo je političke vlasti da se zainteresiraju za taj fenomen. U Francuskoj je parlamentarno povjerenstvo iniciralo pokret brojeći pomno grupacije sa značajkama sljedbe. Kako nije moglo suditi o filozofskim idejama tih društava, pokušavalo je procijeniti ponašanje članova; ako je prirodno “napadati ljudska prava i društvenu ravnotežu”, organizacija se smatra sektaškom. Slijedom te definicije povjerenstvo je izbrojilo oko 200 udruga koje okupljaju više od 400 000 pristaša. Medu najistaknutijim društvima navedene su sljedeće “sekte” kao prave: Vitezovi zlatnoga lotosa (ili Mandarom), Pariška scijentološka crkva, Francuski raelijanski pokret i Jehovini svjedoci koji sami okupljaju blizu polovice od ukupnog broja članova svih sekti. Uobičajeno je svrstavati sekte prema tipu poruke koju odašilju: milenarijska (davidijanci, Jehovini svjedoci, New Age…), iscjeliteljska (antoanisti…), orijentalna (sljedbenici Krišne, Moona ili Soke Gakkaija), psihoanalitička (Scijentološka crkva) ili ufološka kad se hvale izvanzemaljskom inteligencijom (to je slučaj s raelijancima).

Konstatira se isto tako postojanje velikog broja gnostičkih ili ezoteričnih sekti koje slijede teozofiju, antropozofiju i spiritizam.

Inicijacija ili utjecajna duhove?

Većina tih sekti predlaže svojim pristašama alat kako bi članovi poboljšali sebe. To je posebno slučaj sa scijentološkom crkvom. Njezin utemeljitelj L. Ron Hubbard (1911.-1986.) objavio je 1950. manifest nazvan Dianetika. Moderna znanost o duševnom zdravlju u kojoj izlaže tobožnju revolucionarnu doktrinu tvrdeći kako je čovjek besmrtno biće čija se duša ne prestaje reinkarnirati. Hubbardov nauk, blizak budizmu, obećava inicijacijski put koji će pod vodstvom “slušatelja” omogućiti onima koji ga slijede da upoznaju stanje blaženstva, “jasnoću”. Scijentolozi imaju hramove u kojima prakticiraju redoviti kult i obred inicijacije kao što su rođenje, vjenčanje ili smrt. Ta metoda, nazvana “dianetičkom”, temelji se isto tako na korištenju aparata, “elektropsihometra” ili “elektrometra” za koji se smatra da lokalizira zone straha i duhovne patnje. Kad se one jednom identificiraju, slušatelj može djelovati na duh sljedbenika tako da ga rastereti. Upravo zbog tog utjecaja na duhove, od kojeg se Scijentološka crkva brani, smatra se u Francuskoj sektom, a u SAD-u je priznata kao religija.

Druge zajednice pozivaju na put inicijacije poput Jehovinih svjedoka kojima je važno da se pripreme na kraj vremena. Ili, spas će biti odobren samo neznatnoj manjini do 144 000 osoba – što znači da svatko treba pokazati još više askeze u svojem životu. Da bi to učinili, članove se ohrabruje da prekinu određene društvene veze, kao npr. da odbiju transfuziju krvi čak i u slučaju kad je to nužno potrebno… Kod Vitezova zlatnoga lotosa ljestvica od sedamnaest inicijacijskih stupnjeva omogućuje sljedbenicima da izraze božansko što je u njima. Raelijanci prakticiraju “senzualnu meditaciju” koja im nakon 24-satnog posta omogućuje da postignu “kozmički orgazam” kako bi se pripremili na dolazak Elohima, svemiraca koji su stvorili čovjeka u laboratoriju…

Opasnost za demokraciju

Ima dovoljno različitih tragičnih činjenica koje ilustriraju opasnosti što su ih pretrpjele osobe uhvaćene u zamku kakve sekte. Ali i vlasti moraju biti budne u odnosu na određene diskurse koji ugrožavaju cjelinu društva. Tako se izjave nekih gurua mogu shvatiti kao svjesni napadi protiv ljudskih prava u ime elite za koju tvrde da je oni utjelovljuju.

Raelijanci se primjerice hvale “geniokracijom” koja bi dovela na vlast osobe odabrane prema natprosječno visokom kvocijentu inteligencije, jer čovjek će, kako oni tvrde, “napraviti gensku autoselekciju ili će se degenerirati”. Po istoj logici je 1950. Ron Hubbard već zabilježio u svojoj knjizi da će “u nekoj dalekoj budućnosti zakon možda davati građanska prava i državljanstvo samo osobama lišenim izobličenja. To je poželjno jer to će znatno povećati sposobnost preživljavanja.” Nastavio je ostavljajući samo osobama koje je prema svojim kriterijima smatrao zdravima pravo da se žene i imaju djecu. Stoga je borba protiv sekti i drugih tajnih društava toga tipa danas postala jednim od prioriteta Europske unije. Te skupine kao zrcalo naših strahova i nesigurnosti suvremenih društava nezaustavno se šire koncentrirajući strast tisuća vjernika i strahove milijuna drugih…

Odlomak iz djela: Jean Francois Signier, Tajna društva, str. 69-72.

Priredio: Resul S. Mehmedović