Von Misesovo objašnjenje antikapitalističkog mentaliteta

Inovatori i kreativni geniji ne mogu biti stvoreni u školama. Oni su upravo ljudi koji prkose onome čemu su ii u školama učili. (Ludwig von Mises)

Da bi se pravilno razumjele navedene kritike slobodnoga tržišta, a posebno kritike mnoštva intelektualaca, posebno onih koji se bave društvenim znanostima (ili, kako ih Robert Nozick naziva, kovači riječi), potrebno je analizirati fenomen antikapitalističkoga mentaliteta, o čemu je pisao ekonomista Ludwig von Mises u svom popularnom djelu istoimenog naziva.

U spomenutom djelu tvrdi se da ne postoji objektivni ili apsolutni kriterij na osnovu kojeg bi se mogle procjenjivati nečije vrijednosti i talenti, kao i to da subjektivna predstava o sopstvenoj izuzetnosti ne može nikome dati pravo da od društva očekuje priznanje i neku vrstu simboličke ili materijalne satisfakcije zbog te posebnosti. Meritum procjene nečije vrijednosti na tržištu samo je društvo. dakle. svi pojedinci – članovi društva koji, posredno ili neposredno, na ovaj ili onaj način, ocjenjuju nečije kvalitete.1 Ovo kreira armiju nezadovoljnih kritičara kapitalizma i sistema slobodnoga tržišta. Mises dalje kaže da u svakodnevno ponavljanom plebiscitu u kojem svaki novčić daje pravo glasa, potrošači određuju tko bi trebao posjedovati i voditi tvornice, trgovine i farme. Kontrola materijalnih sredstava proizvodnje društvena je funkcija podvrgnuta potvrdi ili odbijanju od strane suverenih potrošača.2

Potvrda ili odbijanje suverenih potrošača konstatno propituje društveni položaj miliona pojedinaca. Nerijetko, suvereni potrošač ne cijeni plodove intelektualnoga rada, sofisticirane umjetnosti, filozofske misli. ivi smo svjedoci primjera da loši pisci zarađuju mnogo više novca od pisaca koji se s punim pravom tako mogu zvati. Prosječan građanin Bosne i Hercegovine prije će platiti kablovsku televiziju na kojoj može gledati sapunske opere, nego izdvojiti novac za bioskop u kojem se prezentiraju filmovi Davida Lyncha. Međutim, takva konstelacija odnosa često nema uticaja na stanje na tržištu, tj. sa pozicija akademske zajednice neko jeste ili nije bolji pisac. likovni umjetnik, kompozitor. politički analitičar od nekoga drugoga, no to ne znači da će bolji zaraditi i više novca. Samo i isključivo subjektivna vrijednost suverenoga potrošača usmjerit će novac iz njegovoga džepa na ovu ili onu stranu. To je stanje stvari kakvo jeste, a kakvo često ne odgovara intelektualcima, koji, iz njima znanih razloga. ne žele razgraničiti pitanja ctike i estetike od ekonomskih pitanja; bez obzira na to što se, naravno, prepliću i etika i ckonomija, u nekim područjima one su nespojive. Neko će za nešto dati novac kako bi platio uslugu ili proizvod koji se njemu sviđa. ili koji mu treba. neovisno o tome da li usluga ili proizvod ima svoju vrijednost sa ove ili one (ne-ekonomske) tačke gledišta.

U takvoj situaciji pojavljuju se brojni kritičari koji nastoje stati na određenu moralnu visinu kako bi sa nje kritikovali potrošačev izbor, smatrajući ga plodom neznanja. manifestacije kiča, lošega ukusa i slično. Sve i da su u pravu kada negativno kritikuju odluku potrošača da novac usmjeri ka nečemu što je kič, to što su u pravu ne mijenja stanje stvari na tržištu.

Recimo, ako neko u Bosni i Hercegovini odluči studirati antičku filozofiju vrlo je vjerovatno da ga ovdašnje tržište neće prepoznati nakon što završi fakultet. Građani jednostavno u ovom trenutku, pri rješavanju osnovnih egzistencijalnih problema, nemaju potrebne resurse da bi podržali rad filozofa koji je stručan za oblast antičke književnosti. Stoga će filozof ostati bez posla jer svojim znanjem ne može zadovoljiti aktuelne potrebe sugrađana, oni mu neće platiti da od njega čuju ili pročitaju, primjera radi, tumačenje Aristotelove Politike. Smatrajući da društvo ne cijeni njegov rad, moguće je da će filozof pronaći posao na državnom fakultetu, zbog kojeg će imati redovan izvor prihoda, neovisno o tome da li je društvu potrebno i da li društvo želi njegove usluge. Ne mareći za to, naš filozof će, finausijski osiguran budžetskom platom, konstantna kritikovati kapitalizam i sistem slobodnoga tržišta. Zaključit će, a mediji rado prenijeti njegov zaključak, da slobodno tržište stvara kič jer promovira vrijednosti poput folk muzike, ali zato ne priznaje kvalitete antičke filozofije. Uz to će navesti i primjer naprednih država u kojima se poštuje antička filozofija, i tako logičkim putem hraniti misao da je državna intervencija jedina validna kada je u pitanju formiranje tržišta, odnosno podržavati socijalistički pogled na ekonomiju. Kratko rečeno, filozof će razmišljati u pravcu: ako tržište ne prepoznaje moju vrijednost, onda ću podržati državu koja će je prepoznati i time indirektno dati svoj glas ljevičarskim ideologijama. Očito je da se radi o dubinskom licemjerju, nastojanjima da se kritikama tržišta unaprijedi ne položaj društva u cjelini, nego vlastiti položaj. To je primijetio i Mises:

Ljudi ne traže socijalizam zato što znaju da će on poboljšati njihove uvjete, oni ne odbijaju kapitalizam zato što znaju da je to sustav koji gaji predrasude prema njihovim interesima. Oni su socijalisti jer vjeruju da će socijalizam poboljšati njihove uvjete, i mrze kapitalizam jer vjeruju da im on šteti. Oni su socijalisti jer su zaslijepljeni zavišću i neznanjem. Tvrdoglavo odbijaju studirati ekonomiju i prijezirno odbacuju razornu kritiku socijalističkih planova jer je u njihovim očima ekonomika, apstraktna teorija, jednostavno besmislica. Pretvaraju se da vjeruju samo u iskustvo. Ali jednako tako tvrdoglavo odbijaju prihvatiti i neporecive činjenice iskustva, naime, da je standard života neusporedivo viši u kapitalističkim od standarda života u socijalističkim državama (…) Ljudi se mogu rrazilaziti oko pitanja trebali li svatko ozbiljan proučavati ekonomiku. Ali jedno je sigurno. Onaj tko javno govori ili piše o neslaganju između kapitalizma i socijalizma, a da se nije u potpunosti upoznao sa svime što ekonomika ima reći o tim pitanjima, neodgovoran je brbljavac.3

Odlomak iz djela: Admir Čavalić; Dženan Smajić, Islam i slobodno tržište, str. 29-31.

Priredio: Resul Mehmedović

Bilješke:

  1. Aleksandar Novaković, Ludwig von Mises: Antikopitalistički mentalitet, dostupno na adresi: htto;//katalaksija, com/2011/0 1/23/antikapitalisticki-mentalitet/
  2. Ludwig von Mises, Antikapitalistički mentalitet, Mate, Zagreb, 2910, str. 4
  3. Ibid., str. 36.

Povezani članci

Back to top button