Zanimljivosti o muslimanima Haitija

Kada se kaže ostrvo Haiti, to mnogima zvuči egzotično i većina onoga što znamo o toj zemlji dolazi iz vijesti. Ne tako davno Haiti je bio u centru svjetske pažnje nakon razornog zemljotresa 2010. godine i uragana Sandy 2013. U ovom tekstu želimo pružiti nešto više informacija o ovoj zemlji i muslimanima u njoj, s ciljem informisanja o stanju muslimana širom svijeta i s ciljem jačanja bratskih veza, jer najmanje što možemo jeste da znamo jedni za druge i da dovimo jedni za druge iako se ne poznajemo i daleko smo jedni od drugih.

Haiti zauzima zapadnu trećinu otoka Hispaniola u Karipskom moru, istočno od Kube. Na istoku graniči s Dominikanskom Republikom.

Domorodačko stanovništvo Hispaniole, narod Arawak (ili Taíno), gotovo je istrijebljeno u desetljećima nakon što se Kolumbo iskrcao 1492. godine. Otok je krajem 17. stoljeća naseljen robljem iz Afrike, koje je bilo radna snaga na plantažama šećera.

Španija je 1697. godine prepustila zapadnu trećinu Hispaniole (koja se tada zvala Saint-Domingue) Francuskoj. To je postala jedna od najbogatijih francuskih kolonija 18. stoljeća. Robovsko se stanovništvo pobunilo 22. avgusta 1791., što je izazvalo rat s Francuskom. Haićani su pobijedili vojsku koju je poslao Napoleon i proglasili neovisnost 1. januara 1804. godine.

Prirodne nepogode

Potres na Haitiju 2010. bio je katastrofalni potres momentne magnitude 7,0 koji se zbio na zapadnome dijelu otoka Hispaniola u Karipskome moru. Pogodio je državu Haiti, a osjetio se i u Dominikanskoj Republici te na Kubi.

Procjenjuje se da je broj mrtvih bio više od 200.000, tako da je to jedan od najsmrtonosnijih potresa zabilježenih u ljudskoj povijesti. Broj povrijeđenih procjenjuje se na oko 310.000. Broj ljudi koji su ostali bez krova procjenjuje se na 1,5 miliona ljudi, što predstavlja oko šestinu stanovništva. Jedan dio ovih ljudi i danas živi u šatorima.

Narod se nije bio oporavio skroz od zemljotresa 2010. i oluje Isac 2012., a već u oktobru 2013. godine uragan Sandy pogodio je, između ostalog, i Haiti, desetine hiljada kuća bilo je oštećeno, šteta u poljoprivrednom sektoru također je bila ogromna. Nakon ovih katastrofa mnogi ljudi nemaju dovoljno hrane i zarazne bolesti su također velika opasnost za mnoge.

Muslimani na Haitiju

Život muslimana na Haitiju pokušat ćemo prikazati kroz priču nekoliko stanovnika sa tog otoka. Jedan od tih stanovnika je Darlin D. koja je izgubila svoj dom u zemljotresu 2010. godine, a mjesec dana kasnije njen je muž umro nakon tih muka usljed zemljotresa. Sad ona živi u šatoru zajedno sa svojom kćerkom van glavnog grada Port-au-Prince, a njih okružuju hiljade onih koji su ostali bez svojih domova nakon katastrofe.

Ono što joj je pomoglo da prevaziđe katastrofu jeste njeno vjerovanje, ne katoličko, kao što bi neko očekivao gledajući da se radi o Haitiju, niti protestantsko, niti vjerovanje religijske tradicije “vudu” koja prevladava na tom otoku (vudu je naziv koji se primjenjuje na srodne religije i kultove koji svoj korijen imaju u animističko-spiritističkoj tradiciji zapadne Afrike). Ona je prihvatila vjeru koja je nova ovdje: islam.

Kako bi mogli da obavljaju svoje vjerske dužnosti, jedna skupina muslimana izgradila je mali mesdžid od kamenja i dasaka u naselju gdje živi Darlin. Svaki dan u njemu klanja oko 60 muslimana.

Darlin je ukazala na to da ju je privukla vjera samokontrolisanja i vjera koja zahtijeva obrazovanje i čistoću. Stalno čišćenje pomaže njoj i drugim muslimanima da se zaštite od kolere. Ta bolest se širi preko vode i, shodno izjavama vlasti, zaraženo je oko 600.000 hiljada ljudi, a oko 7.500 umrlo je od te bolesti. Što se tiče njenog prihvatanja islama nakon zemljotresa, četrdesettrogodišnja žena kaže: “Ovo je za mene pobjeda. Pobjeda je da sam našla svoj mir i uputu.” ” Darlin koja je prije bila protestantkinja, sada je odjevena u crni čisti hidžab, a s nama je razgovarala u svojoj avliji prepunoj šatora.

Vlada Haitija ne priznaje islam kao zvaničnu vjeru, a i stanovništvo nije naviklo na ovu, za njih, nepoznatu vjeru. Široki hidžab karakterističan za islamsku žensku nošnju privlači poglede i ljudi pokazuju kažiprstom. Zbog ovog Darlin kaže: “Naši susjedi pričaju okolo da je ona zla (jer nosi hidžab).”

Broj muslimana i širenje islama

Broj muslimana u ovoj siromašnoj zemlji se povećava, pogotovo nakon katastrofe iz 2013. godine. U glavnom gradu, za koji se smatra da se u njemu šire crkve, ima pet mesdžida, jedan član parlamenta se izjašnjava kao musliman. Postoji također jedan večernji program o islamu “Islam na Haitiju”. Za vrijeme programa putem SMS poruka gledaoci mogu da pošalju pitanja. U jednoj od tih poruka stajalo je na kreolskom jeziku: “Želim postati muslimanka.”

Vlasnik televizije “Telemax” Kišnar Bejli i drugi smatraju da je islam bio prisutan na Haitiju prije samostalnosti 1804. godine. Vjeruju da je jedan rob iz Džamajke i nekadašnji vudu vračar po imenu Bukaman, koji je vodio revoluciju koja je otjerala francuske kolonizatore, bio postao musliman. Bejli, koji je prije dvadeset godina napustio kršćanstvo, kaže: “Islam se vratio na Haiti da ostane. Buduće generacije, moji sinovi i kćeri, govorit će o islamu.”

Bejli je govorio i o političkoj pozadini u zemlji: “U sjeni ostanka ovog zla na Haitiju (misli na diktature), potreba za islamom postala je najveća. I prije dva mjeseca počeo je direktan program dijaloga za podučavanje naroda njihovoj vjeri.” On kaže dalje: “Haiti je izgubio put, ništa ne može proizvesti. Narod želi vizu za SAD ili Kanadu, ne želi ostati ovdje na Haitiju.”

Sa druge strane, teško je naći precizne statistike o muslimanima na Haitiju, kao što nema povjerljivih podataka za mnoge stvari u ovoj zemlji, kao naprimjer stvarni broj stanovnika u gradu Port-au-Prince. Jedna studija istraživačkog centra Biu 2009. godine procijenila je da broj muslimana na Haitiju iznosi oko 2.000 muslimana, ali muslimanski čelnici u toj zemlji tvrde da je broj mnogo veći i da se povećava. U zemljama Kariba islam nije nepoznat, naprimjer u Trinidadu i Tobagu, Surinamu i Gvajani živi znatan broj muslimana. Mnogi od njih vuku korijene iz Indije i Indonezije gdje ima mnogo muslimana. A preci stanovnika Haitija većinom su došli iz nemuslimanskih zemalja iz Afrike, dok je francuski kolonizator uveo kršćanstvo među tu populaciju. “Širenje islama u skorije vrijeme i širenje drugih vjera pokazuje da Haiti postaje više raznoliko društvo”, kaže Patrick Bellegard Smith, profesor afričkih nauka na Wisconsin univerzitetu.

Zvanična vjera na Haitiju

Što se tiče religijske tradicije “vudu”, koja predstavlja skupinu ubjeđenja iz zapadne Afrike i koju su donijeli robovi iz vremena kolonijalizacije, ta je vjera ostala dugo vremena najviše zastupljena vjera na Haitiju. Vudu je naziv koji se primjenjuje na srodne religije i kultove koji svoj korijen imaju u animističko-spiritističkoj tradiciji zapadne Afrike. U vuduu su podjednako bitni duhovi prirode i mrtvi ljudi, a posebna važnost daje se duhu preminulog člana porodice. Na američkom kontinentu došlo je do stapanja vudu tradicija s katolicizmom. Ta religijska tradicija koristi slike katoličkih svetaca kao zamjenu za afrička božanstva koja imaju slične ili iste osobine. Vudu se često povezuje sa crnom magijom. Oko 85% stanovništva Haitija slijedi ovu vjeru. Većina kršćana na Haitiju sebe smatraju katolicima. Oni koji kažu da su kršćani, uveliko su prihvatili i vudu nakon što je zloglasni diktator Fransois Duvalier koristio tu vjeru za zastrašivanje i kontrolu naroda. 

Na kraju, molimo Allaha da olakša muslimanima na otoku Haiti i omogući im slobodan život da mogu da prakticiraju svoju  vjeru i pozivaju u nju. I kad vidimo njihovo stanje, nemojmo zaboraviti da se zahvaljujemo Allahu na Njegovim blagodatima, lijepe i uređene džamije imamo na mnogim mjestima, ali ne možemo reći da su mnogo posjećene. S druge strane vidimo da ljudi na Haitiju hrle u mesdžid koji je napravljen od dasaka i kartona. Molimo Allaha da popravi i naše i njihovo stanje!

Izvor. El-Asr.com

Povezani članci

Back to top button