Zanimljivosti o šejhu Albaniju kao suprugu i neizmjernoj ljubavi prema nauci

Upitali su Umm el-Fadl, suprugu šejha Albanija: “Obzirom da ste supruga ovog plemenitog alima, da li ste primijetili da ga je njegovo znanje, potraga za znanjem i podučavanje istom udaljilo od zajedničkog života sa vama? I da li je to imalo negativne posljedice po vašu djecu?”

Hvala vam na vašim toplim riječima i odmah da kažem da potraga za znanjem nije spriječila šejha da obavlja bilo koju od svojih porodičnih obaveza. Jer on, da mu se Allah smiluje, bio je uzorna glava porodice, i uvijek je bio na usluzi.

I vjeruj mi, moj sinko, mnogo mi je pomagao u kućnim poslovima, tako da mi je nekada bilo neprijatno zbog toga. Bio je na usluzi toliko da, jednom kada je čistio dvorište sa mnom, rekla sam mu: „O šejh! Nemoj me sramotiti pred komšijama, reći će da radiš posao svoje supruge“. On mi je odgovorio: „Ovo nije sramota. Zar ne znaš da je Poslanik,s.a.v.s., bio na usluzi svojoj porodici?“

Kad bih ga pitala za nešto što je potrebno za kuću, na primjer, dodatna polica negdje, on bi procijenio situaciju i razmislio o tome i onda ako bi smatrao da je prikladno, napravio bi ju vlastitim rukama. I ako je bilo potrebno da ode i nešto kupi za to, on bi to učinio autom, a zatim bi se vratio i učinio ono što sam tražila od njega.

Jedan od njegovih hobija bila su putovanja, da mu se Allah smiluje, poput ostalih Sirijaca, imao je uvijek korpu za izlete u autu. Išli smo zajedno u proljeće, ljeto, pa čak i zimi, uživajući u snijegu i pejzažu. Počastio bi me time da pije čaj i kafu sa mnom, čak iako nije imao naviku da ih pije.

Ali, on nikada nije ostavljao knjige, čak ni kada bismo išli na izlet. Knjige su bile njegovi drugovi gdje god da je išao. U stvari, nebrojeno puta sam se probudila i vidjela da ga nema u krevetu. Otišla bih da ga potražim i pronašla bih ga u njegovoj radnoj sobi, kako se pod svjetlošću lampe zadubio u svoje knjige. Iznenadila bih se, a on bi rekao: „Ovo je moja ljubav“.