Kako je turski Eskišehir od smetljišta postao grad na kojeg se ugleda Brisel
Mnogi gradovi traže novu budućnost nakon pada tradicionalnih proizvodnih industrija. Od američkog teškoindustrijskog pojasa do industrijskih središta Evrope, gradonačelnici nastoje da ožive i ponovo osmisle gradove, dok čiste zagađenje koje je ostavila teška industrija.
To je situacija sa kojom se Yılmaz Büyükerşen (CHP) suočio 1999. godine kao novoizabrani gradonačelnik Eskišehira, 11. grada po veličini u Turskoj. „O ovom gradu sam uvijek sanjao. Naravno, kako se stanovništvo povećavalo i industrija je rasla, industrijsko zagađenje učinilo ga je nepodnošljivim ”, rekao je Büyükerşen za WRI.
Negdašnja popularna stanica na željezničkoj pruzi Berlin-Bagdad, Eskišehir je postao zagušen prometnom gužvom i toksičnim zagađenjem. Glavni plovni put, rijeka Porsuk, prerasla je u deponiju koja je prijetila krizom javnog zdravlja svaki put kad je poplavljena. Stanovnici su imali malo izgleda za svjetliju budućnost. Da bi stvari bile još gore, samo šest meseci nakon Büyükerşenovog izbora za gradonačelnika, zemljotres jačine 7.8 stepeni pogodio je region, ubivši 37 ljudi i oštećujući ključnu infrastrukturu, uključujući mnoge gradske mostove.
“Dizajniranje grada po mjeri ljudi”
Građevinski kamioni i oprema za gradnju bili su uobičajeni prizori u ranim godinama uprave. Počeli su radovi na obnovi rijeke Porsuk – izgradnja korita i uklanjanje kamiona i kamiona mulja i ostataka, poboljšanje infrastrukture za otpadne vode i zaštita od poplava. Tada je Büyükerşenov tim počeo da gradi novu mrežu javnog prevoza i rezerviše dijelove centra grada za pješake.
U početku, sve promjene nisu dočekane dobro. Stanovnici su postali nestrpljivi tokom izgradnje, a vlasnici prodavnica zabrinuli su se da će posao stati ukoliko se automobili ne mogu parkirati u centru grada. Ali javno mnjenje ubrzo se promijenilo.
Manje od dvije godine nakon što je izgradnja počela, prva linija novog Eskišehirovog sistema lahke željeznice otvorena je. EsTram je povezao ključne javne destinacije kao što su bolnice, univerziteti, parkovi i pozorišta. Kupci su stizali u centar brže nego ikada koristeći tramvaj, a biznisi su imali više klijenata i prihoda. Popularna potražnja je dovela do daljnjih tramvajskih proširenja i novih pješačkih ulica.
Grad je, također, izgradio ili obnovio 24 mosta i zamijenio trotoare širom gradskog jezgra. Otvoreni su novi parkovi duž rijeke, uključujući dva velika javna prostora – Kentpark i Sazova park umjetnosti i kulture – za održavanje umjetničkih i kulturnih aktivnosti.
Svaki projekat imao je prioritet pristupačnosti za sve, uključujući korisnike invalidskih kolica, starijih osoba i porodica sa kolicima za bebe. Ravni mostovi zamijenili su strme, lučke mostove, a tramvajske stanice su imale rampe za ravno ukrcavanje.
Kroz projekat urbanog razvoja Eskišehira, Eskišehir se pretvorio u inkluzivniji grad, koji promoviše zdravlje i prilike za više stanovnika. Gradski planeri našli su inspiraciju drugdje, ali su razvili jedinstvenu vlastitu viziju. Sada se drugi gradovi okreću Eskišehiru tražeći inspiraciju. 2014. godine grad Brisel u Belgiji započeo je projekat pejzažne arhitekture po uzoru na Eskišehirovu obnovu i razvoj rijeke Porsuk. Avaza u Turkmenistanu je poboljšao svoje mostove onako kako je to učinio Eskišehir.
“Učinili smo ove stvari da bi ljudi u Eskišehiru bili ponosni na svoj grad, da učinimo da žele da ostanu, pa čak i da podstaknu ljude iz drugih gradova da se presele ovdje”, rekao je Büyükerşen. “To je ono što čini živući grad”, prenosi WEF.
Priredio: Resul Mehmedović
